Recenzija albuma Everyday Madness

I ovlašnim pogledom na mnogobrojne samozvane spasioce i nosioce rokenrol spomenice na Balkanu, stvari su poprilično jasne. Savremena muzika odavno nije stvar od vitalnog značaja za svakodnevni život, uprkos jalovim pokušajima da se na medijske oruk mišiće ta percepcija promeni, te čitava priča, koja ipak dosta znači nekim pojedincima, ostaje na entuzijastima koji manje iznose svoje grandiozne planove u javnost a više krvavo rade za dobrobit (dobrovoljne) umetničke margine.Jedna od takvih živih relikvija je Zdenko Franjić, vlasnik legendarne zagrebačke etikete Slušaj najglasnije, koja svojim konstantnim višedecenijskim radom ubedljivo pokazuje da regionalnu muzičku scenu nema preke potrebe spasavati kada je već sasvim živa i zdrava. Zahavaljujući diskografskoj lenjosti i javašluku u Srbiji, Franjić je upao na ogroman brisani prostor, pružajući izdavačko utočište brojnim srpskim muzičarima nevoljnih na medijski diktat domaćeg šou biznisa u pokušaju. Spasavajući ih od zaborava, Franjić je bez previše pompe jedini kandidat za bistu kada bi se iste vajale za doprinos boljitku domaće scene.U nizu mnogobrojnih srpskih sastava čiji je Franjić dobrotvor, poslednja stanica je kolektiv Third I, čije je stanište raspolućeno na potezu Ćuprija-Niš. Grupa, kroz koju fluktuira nekolicina muzičara, aktivna je već nekoliko godina, a Everyday Madness je njihovo najnovije studijsko izdanje.Ovo ostvarenje prikazuje bend u nesumnjivo radikalnom muzičkom svetlu za slušalačke laike, svesno umanjujući krug zainteresovanih za njihovo stvaralaštvo surovošću muzičkog izraza koji baštine. Na tromeđi ambijenta, indastrijala i nojza, Third I slikaju savremeni život iz distopijskog ugla, u čijim kadrovima tame nema mesta ni za zrnce svetlosti. Potmula mašinska isparavanja i bučne tapiserije presečene su onespokojavajućim govornim semplovima i mestimičnim glitch ritmovima, a čitava atmosfera pretežno je nalik na kanalizacionu - mračna i memljiva, sa preovlađujućom zlokobnom tišinom koju tek katkad prekida kapanje vode iz cevi i nešto konvencionalniji, distantno profilisani instrumentarijum.Sudeći po naslovima tema, Third I sebe vide kao zvučni produžetak dadističke prakse, neku vrstu nastavljača beskompromisne anti-tradicionalističke tradicije prethodnog veka. Nema sumnje da je ova pretenzija u pogledu sastava legitimna, ali bi za višu ocenu bilo nužno isporučiti izazovnije teme. Zato Everyday Madness pretežno iscrpljuje smisao svog postojanja više kao audio test izdržljivosti nego što uspeva da nagradi slušaoca kojekakvim vanrednim uvidom u lepotu ružnoće, što je postulat na kome se zasniva čitava estetika (eksperimentalne) savremene umetnosti. Kad smo već kod toga, pomenuti estetski potencijal je prisutan, ali se na Everyday Madness tek ponekad ispoljava u kompletnoj razigranosti, kao što je to slučaj u shizodnom komadu Nylon (Fluxus and avant-garde), koji sam po sebi liči na suludo vozanje mozga u centrifugalnim obrtima bubnja veš mašine. Možda vi nađete nekog svog favorita, klikom na link vam se pruža prilika takve vrste.Everyday Madness
Izvor: http://nasdvoje2.blogspot.com/2010/03/third-i-everyday-madness-daily-life.html

Recenzija Everyday Madness by Terapija.net

Niško-ćuprijski majstori elektronskog sofisticiranog zvuka otplovili su u ambijentalne teritorije i napravili malo remek-djelo povezavši nekoliko vitalnih karakteristika žanra sa metaforičkom instrumentalnom fabulom kroz artistički dnevnik svakodnevice.

Svega mjesec dana nakon odličnog EP-ija "Biomachina", Third I 19.II 2010. isporučuju svoj novi, ovaj puta kompletan dugosvirajući rad koji iznosi gotovo 50 minuta. Izdavač je ponovno zagrebački Circumanalis Records, a interesantno, prva edicija objavljena je samo kao audio kaseta u svega 15 komada, dok je za preostalu znatiželjnu audijenciju ponuđen download u ograničenom broju. Naravno, Third I traže i izdavača koji će objaviti i cd.

Kao i uvijek do sada, Third I su ponovno potegnuli u koncept koji je ovaj puta tematski vezan uz ludilo svakodnevnog života, tako da neke skladbe već svojim samim naslovima dovoljno govore tome u prilog. Primjerice uvodna "Neurosis" sa avangardnom jazz-piano melodijom, umjereno plesne glitch skladbe "Naked souls" i "Wrong child", ambijentalna "Raison noir (crying time)" sa gnjecavim ženskim plačom - naricanjem, potom slow-down ambijentalka "Dirty (at the sea of dirt)" ili vrlo uznemirujuća "Cold estate". Album je u kontekstu razdvojen sa tri kratka skit-instrumentala "Passage one - DADA machine!", "Passage two - DADA alarm", "Passage three (DADA compactor)" koji odvajaju 4 poglavlja. Prvo je vezano uz globalnu neurotičnu klimu ljudskih svjetonazora, drugi uz emotivne preokupacije, dok su treći i četvrti zasnovani na umjetničkim, filozofskim, apstraktnim i futurističkim motivima. Naglasak na dadistički (a i glazbeno avangardne) zasnovane principe posebno su došli do izražaja u trećem i četvrtom dijelu albuma gdje su jednu kompoziciju naslovili "Tristan Tzara" po pseudonimu čuvenog rumunjskog osnivača dadaizma Sami Rostenstocka. Ujedno, ovo je i sama kulminacija albuma kroz psihodelični dekor u ambijentalnom house/ chill-out tempu koji bi dušu dao za ona prva četiri-pet čuvena The Orb ambijentalna albuma iz 90-ih (osobito "Orbus Terrarum" 1995. i "Orblivion" 1997). Posljednji dio albuma uz tek jedan svjesni minimalistički dance kompromis "Nylon (fluxus and avant-garde)" (koji je daleko od bilo kakvih krucijalnih pop predznaka) donosi dva tipična ambijentalna komada "Ctpax" i "Tabula rasa (an open box)" u kojima je naglasak stavljen na blaži oblik electro/noise-industriala, dok je posljednji vrlo kratki izvodnik "It will end in silence!" točka koja na ambijentalno nježan i ovaj puta melodičan način funkcionira kao 'konac koji djelo krasi'. Kasetna verzija sadrži još po dvije različite verzije skladbe "How Satan Gets Into Your Head" koje su ranije objavljene na split albumu sa Mein Kinder (za Smell The Stench) i prvom oficijelnom Third I albumu "When Tomorrow Hits" iz 2007.
U kompletu gledano, album je od glave do pete uvijen u artističko ruho kroz profinjene pasaže, dotjerane ambijentalne sekvence i lišen je nepotrebnih eksperimenata kojima bi se popunjavao 'prazni hod'. Definitivno je posve jasno da su Third I od eksperimentalnog band-projekta izrasli u vodeću perjanicu ovozemnog electro stila sa mnogim pripadajućim sufiksima (noise, industrial, ambient, harsh, dark-wave...), tako da je poimanje eksperimentalnosti kod njih sistemom kvantiteta daje kvalitetu preraslo u stilski prepoznatljive bravure. S ravnomjerno prilagođenim odnosom undergrounda i pritajenog ambijentalnog chill-out popa, ovaj album oduševljava u svim pogledima; pun je kompaktnog istraživačkog duha koji se postepeno gradi kroz sofisticiranu fabulu, apstrakcije koje su samo formalno nadrealističke jasno su ocrtane kroz fino ugođenu sintezu minimalizma i psihodelije tek s povremenim elementima vokalnih ekspresija, tako da djelo potpuno zadovoljava i umjetničke, a i one uhu milozvučne kriterije. Da Third I prave glazbeni opus koji je za stepenicu više od trenutne ovozemne electro scene potvrdili su i ovim albumom na kojem prevladavaju njihovi savršeni principi gradnje materijala koji ne stremi u nepoznato. Tema je svjetovna i kao takva ovdje je potpuno pogođena bez ikakvih okolišanja, te shodno tome nije na odmet ne spomenuti da je riječ o jednom od njihovih ponajboljih ostvarenja koje je ovaj puta potpuno usmjereno na humanost estetike bez obzira bila ona mračna, depresivna, alarmantna ili atrificirana. Samo je šteta za ovaj tandem da i dalje ostaje užitkom za maleni krug publike, no ovaj materijal ima dovoljno velike potencijale koji bi se u nekim drugačijim okolnostima, a i na drugom mjestu mogli odraziti u sasvim širim relacijama.

ocjena albuma [1-10]: 9
horvi // 02/03/2010
http://terapija.net/mjuzik.asp?ID=8126