Niško-ćuprijski majstori elektronskog sofisticiranog zvuka otplovili su u ambijentalne teritorije i napravili malo remek-djelo povezavši nekoliko vitalnih karakteristika žanra sa metaforičkom instrumentalnom fabulom kroz artistički dnevnik svakodnevice.Svega mjesec dana nakon odličnog EP-ija "Biomachina", Third I 19.II 2010. isporučuju svoj novi, ovaj puta kompletan dugosvirajući rad koji iznosi gotovo 50 minuta. Izdavač je ponovno zagrebački Circumanalis Records, a interesantno, prva edicija objavljena je samo kao audio kaseta u svega 15 komada, dok je za preostalu znatiželjnu audijenciju ponuđen download u ograničenom broju. Naravno, Third I traže i izdavača koji će objaviti i cd.
Kao i uvijek do sada, Third I su ponovno potegnuli u koncept koji je ovaj puta tematski vezan uz ludilo svakodnevnog života, tako da neke skladbe već svojim samim naslovima dovoljno govore tome u prilog. Primjerice uvodna "Neurosis" sa avangardnom jazz-piano melodijom, umjereno plesne glitch skladbe "Naked souls" i "Wrong child", ambijentalna "Raison noir (crying time)" sa gnjecavim ženskim plačom - naricanjem, potom slow-down ambijentalka "Dirty (at the sea of dirt)" ili vrlo uznemirujuća "Cold estate". Album je u kontekstu razdvojen sa tri kratka skit-instrumentala "Passage one - DADA machine!", "Passage two - DADA alarm", "Passage three (DADA compactor)" koji odvajaju 4 poglavlja. Prvo je vezano uz globalnu neurotičnu klimu ljudskih svjetonazora, drugi uz emotivne preokupacije, dok su treći i četvrti zasnovani na umjetničkim, filozofskim, apstraktnim i futurističkim motivima. Naglasak na dadistički (a i glazbeno avangardne) zasnovane principe posebno su došli do izražaja u trećem i četvrtom dijelu albuma gdje su jednu kompoziciju naslovili "Tristan Tzara" po pseudonimu čuvenog rumunjskog osnivača dadaizma Sami Rostenstocka. Ujedno, ovo je i sama kulminacija albuma kroz psihodelični dekor u ambijentalnom house/ chill-out tempu koji bi dušu dao za ona prva četiri-pet čuvena The Orb ambijentalna albuma iz 90-ih (osobito "Orbus Terrarum" 1995. i "Orblivion" 1997). Posljednji dio albuma uz tek jedan svjesni minimalistički dance kompromis "Nylon (fluxus and avant-garde)" (koji je daleko od bilo kakvih krucijalnih pop predznaka) donosi dva tipična ambijentalna komada "Ctpax" i "Tabula rasa (an open box)" u kojima je naglasak stavljen na blaži oblik electro/noise-industriala, dok je posljednji vrlo kratki izvodnik "It will end in silence!" točka koja na ambijentalno nježan i ovaj puta melodičan način funkcionira kao 'konac koji djelo krasi'. Kasetna verzija sadrži još po dvije različite verzije skladbe "How Satan Gets Into Your Head" koje su ranije objavljene na split albumu sa Mein Kinder (za Smell The Stench) i prvom oficijelnom Third I albumu "When Tomorrow Hits" iz 2007.
U kompletu gledano, album je od glave do pete uvijen u artističko ruho kroz profinjene pasaže, dotjerane ambijentalne sekvence i lišen je nepotrebnih eksperimenata kojima bi se popunjavao 'prazni hod'. Definitivno je posve jasno da su Third I od eksperimentalnog band-projekta izrasli u vodeću perjanicu ovozemnog electro stila sa mnogim pripadajućim sufiksima (noise, industrial, ambient, harsh, dark-wave...), tako da je poimanje eksperimentalnosti kod njih sistemom kvantiteta daje kvalitetu preraslo u stilski prepoznatljive bravure. S ravnomjerno prilagođenim odnosom undergrounda i pritajenog ambijentalnog chill-out popa, ovaj album oduševljava u svim pogledima; pun je kompaktnog istraživačkog duha koji se postepeno gradi kroz sofisticiranu fabulu, apstrakcije koje su samo formalno nadrealističke jasno su ocrtane kroz fino ugođenu sintezu minimalizma i psihodelije tek s povremenim elementima vokalnih ekspresija, tako da djelo potpuno zadovoljava i umjetničke, a i one uhu milozvučne kriterije. Da Third I prave glazbeni opus koji je za stepenicu više od trenutne ovozemne electro scene potvrdili su i ovim albumom na kojem prevladavaju njihovi savršeni principi gradnje materijala koji ne stremi u nepoznato. Tema je svjetovna i kao takva ovdje je potpuno pogođena bez ikakvih okolišanja, te shodno tome nije na odmet ne spomenuti da je riječ o jednom od njihovih ponajboljih ostvarenja koje je ovaj puta potpuno usmjereno na humanost estetike bez obzira bila ona mračna, depresivna, alarmantna ili atrificirana. Samo je šteta za ovaj tandem da i dalje ostaje užitkom za maleni krug publike, no ovaj materijal ima dovoljno velike potencijale koji bi se u nekim drugačijim okolnostima, a i na drugom mjestu mogli odraziti u sasvim širim relacijama.
horvi // 02/03/2010
http://terapija.net/mjuzik.asp?ID=8126
No comments:
Post a Comment