Sunday, December 27, 2009

Koncert Third I vs Figurative Theatre


Klub Jebaga (YeahBug@), Nis, 24.12.2009.

"Po prvi put sam na hepeningu (sto mi je neki izraz za gig+performans) ova 2 projekta samo zato sto mrzim desavanja u Nisu... Medjutim...
Pocetak je sa nekih 22.30 pomeran za ponoc sto je dodatno podrgejalo osecaj za filing. U 00.00. na binu izlazi okosnica Figurative Theatra (muskarac u dugom koznom mantilu i e.neubauten majci i cura u kostimu titovih pionira) i Nesa Third I za laptopom. Do tada su na njoj vec bili gitarista, gitaristkinja (mozda basistkinja) i lik za klavijaturama.
U publici do 50 ljudi, sto je sasvim pristojna brojka a ni sam klub nije preveliki tako da je sve izgledalo solidno popunjeno.
Sa razglasa rece dark ambient zvuk sto je efikasno za pocetak, nadopunjuju se hard ritmovi i vokal (cija se preglasnost u pocetku brzo ispravlja). Minimalizam sa klavijautura i obscurno dodatno ubrzanje, od strane Nese, sa laptopa do primitivnog tehno/elektronskog zvuka sa po kojim specijalnim efektom. I sve to prati cura (gorespomenuta titova pionirka) udarcima cekica o kljesta. Sasvim solidno ozvucenje. Atmosfera se zahuktava, klub zajgrejava, time i pevac pocinje da se svlaci do pojasa, cesto zavrsava na podu dok dvaputa-gorespomenuta cura pocinje performans sa njim koji traje pa sve gotovo do kraja koncerta. Nehronoloskim redom: iscrtava mu kraminom petokraku i anarhiju, pise na ledjima "dada", obmotava selotejpom, toletnim papirom (uz njegovu "tuzbalicu" da (ni)smo govna), baca karte u publiku (uz pevacevo naredbodavno "mi nismo karte!"), vezuje kais oko vrata i vodi kao psa, kad-kad i zaplesu, svecom prolazi medju ljude... Imalo je efekta na publiku, aplauzi posle svake numere. Ni "muzicari" ne ostaju duzni i vec na fiksnu matricu pocinju slobodoumno da improvizuju. Ukljucuje se i elektricna violina! A za jednu stvar i Gera Cobi's death na vokalu (growl/scream). Sve to traje nesto vise od sat vremena (sto je i jedina zamerka jer je u potpunosti kvaliteta bez ponavljanja je mozda bilo za nekih 45 min) a onda za kraj "obrada" Dobrog Isaka "Ona se igra nozem" sto triputa-gorespomenuta cura i radi. Inace se zove Kata ali je ovog puta bila Cut-a jer je stvarno nehotice posekla partnera...
Moguce da Nis ovo nije ni zasluzio, a izvodjacima svaka cast!"
Goran / PMK Records

vise informacija na
www.facebook.com/thirdinoise
www.myspace.com/krikunutrasnjosti
www.myspace.com/intoleranceismyalterego

fotografije na
http://www.facebook.com/album.php?aid=133155&id=544664354&page=2#/album.php?aid=133155&id=544664354

izvor: HELLYCHERRY webzine







Friday, November 6, 2009

Figurative Theatre vs Third I iliti BUKA U MODI

28.10.2009., klub Yeti, Niš, ulaz besplatan
Ok, neki će me optužiti za zloupotrebu službenog položaja pošto u svom zinu/blogu pišem o svom bendu. Iskreno, za to me baš i stiska a i nisam ni prvi ni poslednji koji to čini. I bez bojazni, neće ovo biti neki klasičan izveštaj, više nabacane objektvine činjenice. Da li je to bilo dobro ili ne, šta su drugi rekli,... pa pitajte ih...
O čemu se radi? FT i 3rd I generalno imaju iste članove, bar za neko živo izvođenje. Ta dva entiteta su neka vrsta sijamskih blizanaca. Nastup jednog je istovremeno i nastup drugog. I do marta meseca ove godine repertoari su odvajani u dva bloka. Usledila je promena tako da se sada svira „ukršteni“ repertoar. I skapirali smo da je to neki sasvim odgovarajući način, u isto vreme dovoljno dinamičan i dovoljno provokativan da proba da publici zadrži pažnju koliko treba. Sve ovo se poklapa sa,...hmm pa recimo nekom evolucijom FTa u performans akt. I prvi ovakav nastup se desio pomenutog marta meseca i naišao je na brojne komentare. Loši, dobri, pljuvanje, odobravanje, svi su oni bili pokazatelj da se radi o pravoj stvari.
Nakon pola godine došlo je vreme da se ovakav nastup ponovi. Koncept je postojao, ideja previše i tu je trebalo naći neki balans... Cela priča se od proslog koncerta pročula tako da je dosta ljudi iz okruženja čulo da se ovde radi o nečem neobičnom za ovaj grad pa je „pritisak“ na nas da „konačno vide „to““ rastao. „Marketing“ koncerta je sveden na net, kao i obično, a i na lični poziv. Lično nisam očekivao više od 30 ljudi. Kako sam se samo zajebo. Na kraju jazbina je bila puna i ne znam šta me je više iznenadilo: činjenica da je više ljudi došlo, ili činjenica da su ostali do kraja. Verovatno ovo drugo. Prijalo je to što su došli neki totalno novi ljudi, verovatno iz znatiželje. Bilo je i onih zalutalih (a i mi smo „zalutali“ u bajkersko hard en hevi leglo), ali i nekoliko novih milih lica. I tako se Jetijeva jazbina dovoljno popunila već oko 22.15.
Dosta ljudi je bilo u fazonu „aha u 10 je svirka, znači nećete početi pre 11“. „Pa počećemo kad dođu ljudi. Ako to bude u 10, onda u 10 ali sigurno nećemo previše kasniti“... I tako oko 22.20 lagano počinjemo. Meni se više smučilo da koncerti redovno kasne i svi nekoga (razmaženog) čekaju da se pojavi. Na kraju krajeva nije bilo fer prema ljudima koji su nas ispoštovali i došli na vreme. I dokle više sa takvim kompromisima? Kad smo kod kompromisa, „pa zašto u sred srede svirate?“ pitali su mnogi. Pa eto tako. Ko želi da dođe doći će kad god svirali. Nisu nas interesovali izgovori „radim sutra, idem u školu,...“. Ako neko nešto želi, nađe način, ako ne želi - nađe izgovor.
Samo dešavanje je nekako brzo prošlo, moj utisak a i utisak ljudi sa kojima smo kasnije razgovarali. Mada ako pogledamo, trajalo je skoro sat i po što je sasvim dovoljno. A i ne treba preterivati. A i sviramo za mesec dana od tog datuma ponovo u ovom gradu tako je ok... Eto prilike da se deo ponovi.
Šta se sve dešavalo... Nemojte me pitati. Ja sam za vreme nastupa u nekom magnovenju, stanju sužene svesti i mnogo toga mi promakne. Što i nije loše jer onaj faktor iznenađenja nakon koncerta je uvek pristutan... Sad, kada gledam slike vidim da je tu bilo svega planiranog, ali i onog neplaniranog a lepog što svakom koncertu daje posebnu draž... I tako, neke smo zgrozili, neke razočarali, neke iznenadili, neke zaprepastili, neke iznervirali i isprovocirali... Znači uspelo je...
Vidim, sad se oko tih naših koncerata (a bilo ih je 5 u godinu ipo dana u ovom gradu) muva neka stalna ekipa ljudi. Što je lepo. Izgleda se stvara neka publika za neki drugačiji izraz. Uvek ima i nekih novih lica...
Vama ostavljam da pogledate slike sa http://daily-hc.blogspot.com/2009/10/third-i-figurative-theatre-live-raport.html i pozivam vas da se vidimo u klubu Pravnog 27.11. pa sami donesite svoj sud o celom dešavanju...

Friday, October 30, 2009

THIRD I / FIGURATIVE THEATRE live raport / 28.10.2009. klub Yeti, Nis, Srbija






















iliti
"Šta ovaj peva o anarhiji, a ovaj nosi majicu Evrovizije" N.N.
"Ivana,... idemo odavde mene je strah!" Nikola Š.

autor fotografija Jovana Damnjanović

Tuesday, September 15, 2009

Navijacka pesma ZVUKOVINE!


Nas izdavac ZVUKOVINA ima i svoje navijace (Distoršn bojs). Navedena navijacka pesma je jedna po izboru 3rd I....

Zvuko, Zvuko, sve potuko'
Za Harš Harš Noiz, Distoršn bojs
Dok nam buka krvlju tece,
vjecno nam je bucno vece

Zvuko, Zvuko, naprijed Zvuko
Zvuko, Zvuko, sve potuko'

Na noizionu zvucnici
A mi svi glavni u ludnici
Dok nam buka ossicles-om zvoni
Nikad nece pobijedit' oni

Zvuko, Zvuko, naprijed Zvuko
Zvuko, Zvuko, sve potuko'

Naprijed Zvuko, naprijed sivi
uvijek bio i bice prvi

Dark Scene - Nasa ekipa

Tuesday, September 1, 2009

Third I na kompilaciji "Evolution"

This compilation is more of a melancholic kind. The music is morepleasant for the ears and the smooth relax but still with enough distance from mainstream. There are many genres I won't even bother to write. What is more important is that this is the music I like, so I promote it further. If you like it, you can do it too.
link to Evolucija: http://www.divshare.com/download/8294503-006
http://www.myspace.com/dislocateddowntownartists

Recenzija albuma "I I I I I I I" na Terapija.net


Ovo je... fenomenalno. Kako god okrenuli. Third I ne ore drumove, Third I ore umove. Ovaj dvojac zaista zna gdje je zabava i šala. Album je prvotno objavljen kao internet izdanje za free download u sklopu net Helly Cherry fanzina, a onda je nekih mjesec dana kasnije i oficijelno objavljen za Slušaj najglasnije sredinom ljeta 2009.
Preporuka Nenada Popovića, jednog od dva kreatora ovog niško-ćuprijskog electro industrial-noise sastava je - kada slušate ovaj album izbacite sve iz sobe i uvucite se u najtamniji mrak. Meni je supruga taman izbivala od kuće na nekoliko dana, kuhao sam ručak za sebe i dva psa moja kućna ljubimca, a napolju je oko podneva tog ljetnog dana bio strahoviti prolom oblaka nakon čitave sedmice žege i vladala je crna dnevna kmica da tamnija ne može biti. Pravi darkerski sumrak koji se taman uklopio u atmosferu ovog albuma.
............
O Third I mogu samo izreći sve najbolje pohvale. Riječi kojima bih opisao ovaj rad Nenad Popovića i legende niške elektronske scene, Predraga Živkovića jednostavno mi nedostaju jer su ponovno napravili album s konceptom koji se ovaj puta sastoji u tome da nema jasno prepoznatljiv koncept. Kada otvorite album na svojem računalu (barem ja tako uglavnom preslušavam glazbu) ukaže vam se slijedeći prizor:
. -
. I
. I I
. I I I
. I I I I
. I I I I I
. I I I I I I
. I I I I I I I
. - -
To je naziv albuma i popis pjesama. Skladbe su elektronski instrumentali s nekoliko vokalnih samplova koji su po običaju sofisticirane prirode, te uglavnom služe u svrhu popratnog lajt-motiva. Album se zove "I I I I I I I", a zajedno sa 9 instrumentalnih komada dat je na raspolaganje slušatelju da ga tumači kako god želi. Nije mi namjera da sada seciram i opisujem skladbu po skladbu jer se radi o vještim elektronskim harmonijama s povremenim melodijama i uglavnom samozatajnim pozadinskim ritmovima uz tek jedan naglašeniji plesniji broj "I I I I I I". Struktura je vrlo slojevita, aranžmanski odvojena u kompaktne dionice, otprilike onako kako bi Kraftwerk mogli zvučati kada bi se odlučili napraviti ambijentalni, mračniji elektronski ne-plesni album. Uostalom, imali su Kraftwerk sličnih momenata na svojim prvim elektronskim albumima "Autobahn" (1974) i "Radio Activity" (1975), a znam da sam vjerojatno mnogima došao na jetra sa stalnim usporedbama ovih tvoraca elektronske glazbe sa dobrim dijelom pripadajuće scene kojoj su oni udahnuli prirodno, nehibridno sjeme koje se stalno regenerira, križa i prirodnom selekcijom bez ikakvih kemikalija i herbicida uništava nametnike, parazite i kukolj na svojem terenu. Third I su ovdje, na pola sata materijala satkali pravu esenciju kristalno jasnog i čistog elektronskog ambijenta kojeg otvara kratki broj nazvan "-" u kome se samo čuje odjek zvona koji asocira na udaljeni crkveni zvonik koji povremeno odjekuje tokom glazbene fabule. Prema omotu (autor Dušan Cvetković) na kome se nalazi mladi dugokosi anđeo koji baš i ne djeluje blaženo poput liturgijske ikone ja sam zaključio da bi se ovdje sadržajno moglo raditi o 7 smrtnih grijeha. A moglo bi biti o još štošta toga što je povezano sa brojem 7, no u svakom slučaju nije riječ o Sneguljici i 7 patuljaka ili 7 sekretara SKOJ-a (ha-ha-ha). Ne znam jesam li u pravu, no glazba koju je ovaj dvojac komponirao je duboke sofisticirane naravi. Produkcijski i tehnički je na visokom svjetskom nivou, zvukovi su nenapadni, aranžmani su razliveni, lišeni pretjeranih copy/paste repeticija i sa svakom novom minimalističkom nadogradnjom dobivaju nove oblike, prostore, dimenzije i tamne psihodelične ambijente. Kreativno i genijalno ostvarenje ovog nepresušnog tandema koji se na omotu i vrlo dobro našalio. Kaže djevojka momku 'I want you to give up that industrial noise crap if you want to be with me... okay?' A on joj kaže 'fuck off'. Ha-ha-ha!
Third I su zaista 'treće oko'. Ulazak u metafizički svijet. Genijalci. Da biste ih voljeli, morate ih razumijeti. Tko se zadnji smije - nije skužio vic.
Naslovi: 1.-, 2.I, 3.II. 4.III.5.IIII, 6.IIIII. 7.IIIIII, 8.IIIIIII, 9.- -
Ocjena (1-10): 9 (neka bude u skladu sa brojem kompozicija, a ne s nazivom albuma)
Web: www.myspace.com/krikunutrasnjosti
http://terapija.net/njuz.asp?ID=6860

Thursday, June 18, 2009

Postindustrial Times (2008, Zvukovina Noise)



Nešto daleko mekšeg zvučnog okružja, album "Postindustrial Times" je novo bajkovito konceptualno djelo koje ovog puta kao nit-vodilju ima gomilu 'weird spaces and dark apocalyptic' industrial-noise ljepote.

Kroz određeni space sound ambijent, prva skladba "Insomnia of industrial man" donosi tromi i mračni trip-hop sa narativnom pričom koja traje tokom čitave skladbe. Vokal je posve neobičan u stilu Genesis P-Orridge-a i teško ga je odrediti po rodu. Muški ili ženski, hm? Kasnije saznajem da je riječ o samplovima koji je Nenad iskopavao po internetu... Jedan od najprimjerenijih komada albuma je putujući instrumentalni trip "Postindustrial morning" uobličen kroz simbiozu prirodnih i imaginarnih zvukova (graktanje vrane, vjetar, valovi, space i glitch zvukovi), dok je spoken-word komad "Kako da napravite zvezdu" djelomično sofisticiran nerazgovjetnim recitalom koji očigledno služi tek kao efekt što se odnosi i na naslovni "Postindustrial times" koji sadrži obilje eksperimentalne harmonične tihe elektronske buke. Kao spomen na John Cagea, Third I su obradili (smiješno za reći), znanu temu "4'33''" pod naslovom "3'44'' of theatfull silence II (tribute to John Cage 4'33'')" koja sadrži, zna se, samo tišinu bez ijednog ispaljenog tona. Uz podosta minimalističkih repeticija ("The sweet taste of freedom I so much better after prison escape"), album se privodi koncu sa još jednom spoken-word temom "Mladi ljudi, a drogiraju se (postindustrial youth)" s putujućim trip efektima harmonija, jednominutnim electro-noise/ industrial insertom "Postindustrial evening" i završnim, posve mirnim, ali mračnim ambijentalnim brojem "One of her reasons" koji po prvi puta na albumu sadrži i stanovite melodijske sintagme u koje su uključeni samplirani vokalni zvukovi novorođenčeta. Gdje ćeš bolji razlog...

Album je doživio i svoje net izdanje, 10.V 2009. objavio ga je poljski izdavač Kaos Ex Machina, te se najsrdačnije preporučuje ljubiteljima laganijeg i ambijentalnijeg dark electro i eksperimentalnog zvuka.

Po riječima autora, ovo je završnica trilogije koja je počela albumom "When Tommorow Hits" (2007) i "This Is Our Postapocalypse" (2008).

Naslovi: 1.Insomnia of industrial man, 2.Postindustrial morning, 3.Working class hardcore, 4.Kako da napravite zvezdu, 5.Postindustrial times, 6.3'44'' of theatfull silence II (tribute to John Cage 4'33''), 7.The case of Petar Savić, 8.The sweet taste of freedom I so much better after prison escape, 9.Mladi ljudi, a drogiraju se (postindustrial youth), 10.Postindustrial evening, 11.One of her reasons
ocjena albuma [1-10]: 7
http://terapija.net/mjuzik.asp?ID=6617

Horror Audio Drama (2008, Zvukovina Noise)



Third I su band-projekt na relaciji Niš - Ćuprija, te ste ih imali prilike upoznati preko onog sjajnog elektronskog ambijentalnog EP-ija "Reflections Of Internal Pain" (2008, D:S Records). Svoja izdanja uglavnom objavljuju za Zvukovina Noise (http://zvukovinanoise.blogspot.com), no može ih se pronaći i na još nekim etiketama. Imaju popriličan broj objavljenih materijala i ne zamaraju se mnogo činjenicom da kvantiteta nosi kvalitetu, već svaki svoj rad baziraju uglavnom na nekom konceptu. Nenad Popović je uglavnom zadužen za elektroniku, a Peđa Živanović (frontmen Figurative Theatre) za vokale, mada se uključuje i sam kao elektronski kompozitor. Čini se da je ova kombinacija dobitna... U njihov rad ponekad se uključuju još neki glazbenici sa strane jer su otvoreni band-projekt za razne suradnje.

Odmah na početku, za ugodno slušanje i razumijevanje albuma, treba odmah iz glave izbaciti onu uobičajenu 'bubu' da je elektronski gothic stvar thrash (ne)kulture. Mišljenja su uvijek podijeljena, kako na metal, punk ili hip-hop sceni koja ne priznaje ništa drugo osim čistog žanrovskog usmjerenja, tako i u rocku ili u ovom slučaju, elektronici koja je podijeljena na stotine segmenata. Jedni ne mogu smisliti druge i svatko misli da je u pravu. No, objektivno gledano, Third I je bogati progresivni band-projekt koji ne mora da se sviđa širokoj publici, ali u domeni onoga gdje se kreću s pravom se može reći da su 'svoj na svome'. Primjerice, kada bi kojim slučajem Depeche Mode zalutali u ovakvo slično zvučno okružje u šta je teško vjerovati, nabrijana kritika (a i publika) bi ih vjerojatno ishvalila do daske. A po ponuđenome materijalu, Third I su sa stajališta popularne alternativne scene daleko bliskiji Throbbing Gristle, Sonic Youth, Einsturzende Neubauten, eksperimentalnom Hendrixu i nezaobilaznom Merzbow, nego li nekom klasičnom indie-pop izvorniku.

Elem, album traje 40 minuta i nadahnut je stanovitom, meni nepoznatom mitu (ili priči) o Ađami (Adjami), biću koje živi oko Morave po močvarama i šumama, te s vremena na vrijeme dolazi u grad kako bi se nahranila strahom i ljudskim emocijama. U principu, riječ je o svojevrsnoj fantaziji kakva se često nalazi u motivima black, death i doom metalaca koji vade motive iz mitova i legendi (ili ih često sami izmišljaju), kako bi dobili posebnu egzotiku i mistiku vlastitog izraza. Sve skupa, ovdje je riječ o bajci koja na horror način predočava konceptualnu fabulu koja je itekako pogodna za neki film. A ovi Third I su itekako pogodna kompozicijska struktura...

Glazba koja se nalazi na albumu paralelno je vezana sa samom radnjom, te naslovi kompozicija doslovce navode slušatelja u sam tok ovog filma strave i užasa. "Arrival" je kratki intro koji odmah u startu dočarava mračan elektronski ambijent čitavog albuma sa bogatim psycho efektima i poprilično debelim iskorakom u modernu klasičnu glazbu. Vrlo ritmičan i tmurno zaglušujući instrumental "Hunt begins" počinje sporim taktovima nalik na udaranje po kongama koje su prva asocijacija za korake Ađami, te nakon cijelog niza sjajne eksperimentalno-ambijentalne psycho pozadine u kojoj se može čuti pravo kompozitorsko bogatstvo ovog 'trećeg oka', dolazi se do prve žrtve u kojoj se glavni akter naslađuje strahom - "Show me your fear". Tu se glavni vokal Gera (iz grindcore banda Cobi's Death) pretvara u opakog doom/black metalca koji iz grotla pakla strahota plaši svoju žrtvu kako bi je uspio 'smazati'. Pjesma je relativno umjerenog plesnog electro-industrial/ trip-hop (pa i dub) ritma, a sam ambijent često se može pronaći i kod doom-metal i psycho izvođača. Mračno, vrlo mračno... Uz sav mrak koji Third I ima, ovo je istovremeno i kristalno sjajna kompozicija. Kratki instrumental "Hunger" (0.36) je minimalistički emo-horrorčić bez kojeg album ne bi bio cjelovit, a onda dolazi prava instrumentalna electro-industrial/noise pržiona u obliku "Chase (remixed with Gera voice)" za koju je šteta da traje samo dvije i pol minute. S obilatim elektronskim reverbima pojačana je najdulja stvar "Dead souls romance (shadowplay remix)" u trajanju od 8 i pol minuta; uz koračnica-ritam (psihodelični slow d'n'b), najdojmljivija je korespodencija melodičnih zvukova, efekata i harmonija koji djeluju kao da su pokupljeni od najvećih majstora elektronske i avangardne glazbe kroz sklop osebujnog minimalizma. Naravno, vokal izlazi iz mračne utrobe zvijeri, a bez obzira na finalni učinak i želju samih autora, mene osobno ovaj komad asocira na strašan spoj ranih Cabaret Voltaire, Mark Stewart & Maffia i Adrian Sherwood-ovih elektronskih psycho eksperimenata. Ustvari, to sve je nekad bila ista scena Sheffilda koja se danas nažalost zavukla u uski, otprilike nešto brojniji, blizak krug štovatelja Third I. Tko je poslušao album Mark Stewarta iz 2008. godine zna da ta kemija među njima više ne postoji... (šmrc). Komad koji može uzrokovati mnoge posljedične sindrome uzrokovane slušanjem ovog albuma je naoko de-kompozicijski Sonic Youth/Hendrix/Merzbow/Alec Empire instrumental "Nazivo" (možda 'naživo') gdje se dočarava sva avangardno-kompozitorska sprega autora koji je prisegnuo najjednostavnijem mogućem obliku korištenjem prozračne mračne electro pozadine i nesnosne gitarske buke sa segmentima ukusno filtriranih interval distorzija o kojima se ima šta misliti i čuti. Nisu to riffovi i melodije, ovdje je naglasak na glazbi i zvuku koji je u okvirima naše ex-Yu scene vrlo rijedak, te ga se ne usude koristiti niti naši klasični moderni glazbenici jer je još uvijek avangardan i poprilično nerazumljiv. Third I su probijači 'ledenog brijega'. Kompozicija nosi određeni duh budućnosti apstrakcije, te je veliki biser albuma. Sa vrlo dobro zamišljenim konceptom, autori su prekinuli electro-noise fabulu albuma kompozicijom "Withdrawal (with Oyed)" koja je u znaku akustične gitare, zvukova električne gitare koji pomalo podsjećaju na gajde, elektronskom psycho pozadinom i posve normalnim, mirnim šaptavim vokalom. Kada bi netko ovu kompoziciju poslušao bez saznanja o cijelokupnom albumu, mirne duše bi mogao pomisliti da se radi o nekoj neo-folk ili David Sylvianovoj izgubljenoj demo-snimci. Posljednji broj "Final act" je prilično brutalan electo-noise (pomalo i industrial) s naravno obilatim reverbom vokala koji se ništa ne razumije (ali to i koncept albuma traži) u trajanju od punih 8 minuta.

Ovo je posve moderna glazba koja je oslobođena svih predrasuda o možebitnom komercijalnom učinku. Third I prave glazbu kako je osjećaju, oni su kompozitori novog vremena, ne koriste nikakve šablone mainstreama i instant potrošnje, te se posve uklapaju u underground krug autora koji otvaraju nova poglavlja u electro-industrial/ noise/ eksperimentalnoj glazbi. Oni koji znaju što su Neu!, Kraftwerk, Gong, Faust, spomenuti Throbbing Gristle, Cabaret Voltaire, Mark Stewart & Mafia, Sonic Youth, Merzbow... napravili po pitanju moderne glazbe, ovaj album će shvatiti kao posve normalni sljed koji nije kopija spomenutih veličina, već samo inspiracija koja se ovom prilikom očitala u vrlo mračnom konceptualnom albumu.

Album je odličan, te bi mu mogli pozavidjeti i mračni metal-izvođači.

Naslovi: 1.Arrival, 2.Hunt begins, 3.Show me your fear, 4.Hunger, 5.Chase (remixed with Gera voice), 6.Dead souls romance (shadowplay remix), 7.Nazivo, 8.Withdrawal (with Oyed), 9.Final act

Ocijena (1-10): 8
http://terapija.net/mjuzik.asp?ID=6617

Wednesday, June 10, 2009

DSR036 - [C.T.D.] - Deconstucted - Delayed - Reversed (RMXs Vol. 1)

This is a [C.T.D.] compilation of remixes done for many different D:S artists. Altough [C.T.D.] are harsh noise project, this compilation is in very ambiental, drone, industrial sound pretty much well organized in the auditive chaos. So please, download it right fucking now. More about [C.T.D.] here:

[C.T.D.] MySpace page myspace.com/ctdelectronix

tracklist:
01 - Pornhouse - Drop Droping (Slow Droping Mix by [C.T.D.])
02 - Third I - Cold Chamber (Cold'n'Dark Mix by [C.T.D.])
03 - Dichotomy Engine - Curtains Are Falling (Drone Mix by [C.T.D.])
04 - Children Egoism - Mould Glitch (Error Mix)
05 - Wo0 - Sunkissed Ladymoon (Moonkissed Mix by [C.T.D.])
06 - Ivan Ckonjevic - Umesto Budjenja (Reversed Mix by [C.T.D.])
07 - Tearpalm - Objections On Luminance Of Things (Objection Of Noise Mix by [C.T.D.])
08 - Erekta - Ispod Dna (Below Mix by [C.T.D.])

file info:
size: 180mb
08 tracks - 44khz256kbps/mp3
free download http://www.megaupload.com/?d=N4TANVZX

Tuesday, January 27, 2009

D:S vol. 1 (Dark:Scene Records, 2008)


Prvo izdanje Dark:Scene Records bila je ova kompilacija "D:S vol.1" koja je ubrzo iznjedrila i svoj drugi nastavak. Na oba cd-a nalazi se 40 izvođača. Svaki cd ima 20 pjesama s isto toliko izvođača.
Prvi cd "D:S vol.1" u trajanju od punih 70 minuta je sastavljen od imena iz Srbije i dva izvođača iz Hrvatske. Osim iz Beograda i Novog Sada, ovdje su izvođači koji dolaze iz Kragujevca, Petrovaradina, Niša, Jagodine, Pančeva i Ćuprije što je dobar znak da se i izvan glavnih centara radi i prati suvremena scena koja je u ovome slučaju urbani underground. Pretežito je riječ o autorima i sastavima koji preferiraju electro-industrial izraz (DREDDUP www.myspace.com/dreddup sa skladbom "First blood" su tipičan primjer) s različitim odmacima poput SOK www.myspace.com/bandsok iz Novog Sada (pjesma "Face for the fist") koji imaju crtu Ministry ili SECRET MAN www.myspace.com/thedarkestelectro iz Novog Sada ("Frozen"), te NEUROTICA www.myspace.com/myneurotica sa ženskim vokalom također iz Novog Sada ("Delicate fantasy"), SIXTH JUNE www.myspace.com/sixthjune iz Beograda s također ženskim vokalom ("Everytime") gdje se osjeća mračni naboj izraza '80-tih poput Cabaret Voltaire, Depeche Mode, Front 242 i sl. Uz to, kompilacija predstavlja i drugačije orijentirane izvođače poput electro-noise CONDOLENCE www.myspace.com/condolence iz Kragujevca (kratka "Eaze", svega 46 sekundi), FIGURATIVE THEATRE www.myspace.com/intoleranceismyalterego iz Niša ("Oblivion and misery/ Atrocious camera"), naše industrial post-punk gothic poznanike f.O.f. www.myspace.com/pkpfof iz Rijeke ("Hello Christine", objavljena na "f.O.f." albumu za Slušaj najglasnije, 2007.) ili atmosferično-ambijentalni UNEXISTENCE http://unexistence.awardspace.com iz Jagodine (instrumental "Only rusty relics") i ONE FELL PREY http://minizdanja.awardspace.com također iz Jagodine ("Flickering existence"). Interesantno je da gotovo svi izvođači koriste engleski jezik osim sastava INJE www.myspace.com/injeinje iz Beograda sa ženskim vokalom (vrlo lijepa electro-pop skladba "Skrivenosemenica"), FRANJA KLUZ www.myspace.com/franjakluz iz Kragujevca (otkačena minimalistička vox-extended kabaretska parodija "Ua ua") i KANNTILEN ANTE PORTAS također iz Kragujevca http://kanntilenanteportas.awardspace (gothic skladba a'la Mizar "Plač košnice").
Uz DREDDUP i f.O.f., po mojem osobnom ukusu najviše me se dojmio V.I.T.R.I.O.L. MINSTREL iz Pančeva www.myspace.com/vitriolminstrel (mračan i lagani minimalistički atmosferičan electro noise-industrial "Communication"), MRT iz Novog Sada www.darksceneforum.co.nr (tribalni gothic instrumental "Undead lunch part II"), DEMENTIA ABSURDA www.myspace.com/dementiaabsurdanoise iz Hrvatske (eksperimentalni noise komad "Cynic") i posljednji na ovoj zbirki THIRD I www.myspace.com/krikunutrasnjosti iz Ćuprije koji kombiniraju lo-fi eksperiment sa psihodeličnim prostornim ambijentom ("Cold chamber"). Ovi posljednji kao i MRT tijekom 2008. su objavili i svoje albume za Dark:Scene Records, ali o tome kasnije.
Kompilacija donosi pregršt zanimljive glazbe i veliko je iznenađenje za sve ljubitelje electro, post noise-industriala i pripadajućih dark/gothic žanrova za koje se još uvijek nezna da postoje i egzistiraju u svojim skučenim underground okvirima.
Naslovi: 1.TAMERLAN - Beneath the moonlight, 2.SOK - Face for the fist, 3.SECRET MAN - Frozen, 4.CONDOLENCE - Eaze, 5.F.o.F. - Christine, 6.DREDDUP - First blood, 7.NEUROTICA - Delicate fantasy, 8.SIXTH JUNE - Everytime, 9.INJE - Skrivenosemenica, 10.FRANJA KLUZ - Ua ua, 11.CUT N PASTE - Dead and gone, 12.FIGURATIVE THEATRE - Oblivion and misery/ Atrocious camera, 13.V.I.T.R.I.O.L. MINSTREL - Communication, 14.MRT - Undead lunch part II, 15.KANNTILEN ANTE PORTAS - Plač košnice, 16.VAMP VOLTAGE - Symptoms, 17.UNEXISTENCE - Only rusty relics, 18.ONE FELL PREY - Flickering existence, 19.DEMENTIA ABSURDA - Cynic, 20.THIRD I - Cold chamber
Ocjena (1-10): 7
[source]- Horvi, Terapija.net webzine

VA Elektronska Industrija Niš 2

A postojala je i 'Elektronska industrija I'? :) Ako nije, ovaj 'II' iz naziva uspjesno privlaci paznju. Jedini (iako je to omanji) problem predstavlja pomalo neuskladen odnos plesnog i manje plesnog no u cjelosti radi se o interesantnom ostvarenju gdje je prednost vidljivo pruzena kompilacijskoj autenticnosti a ne nuznom redanju ovih ili onih predstavnika tzv. 'industrijske' scene.
Uvod s DeepArtMent uvelike podsjeca na dugometrazne, usporene tech-noir komade Alana Wildera. To prepoznatljivo naginjanje ambijentu protkanog 'jazz' nijansama tesko je zaobici ali ovakav lagani uvod znak je solidne konceptulane promisljenosti uvodenja slusatelja kroz postupnu eskalaciju stilova - vec sljedecim, osjetno plesnijim elektro-predloskom dobre 'stare' Margite.
'Just Do(minate) It' kvalitetom ne odskace ali niti nadilazi bilo koju drugu provokativnu Margitinu studiju - radi se o jos jednom, tipicnim crnim humorom protkanom plesnom komadu, koji ima vise zajednickog s klupskim miljeom nego apokalipticnim industrijskim establishmentom u koji je ovdje uklopljen. Iako mi ovdje ponavljanje 'SS' retorike u kombinaciji s S/M-om nije nesto pretjerano novo. Efektno koliko moze biti ako pomnije pratimo rijeci pjesme, no 'Blitzmadel' je daleko ozbiljniji i provokativniji komadic drustvene kritike.
Za razliku od ove, pomalo nespretne varijacije na temu, 'People of Yugoslavia' predstavlja daleko bolji i skakljiviji materijal - s onim prepoznatljivim Margitinim smislom za sokiranje.
Third I nastavljaju stilski niz DeepArtment - njihov 'Light Over the Lonely Street' zvuci kao da je nastao u dogovoru s otvarateljima kompilacije; 'recoilovski' sumracan, turoban komadic usporene glazbe, no u njemu je ambijent dobro postavljen i upravo u skladu s naslovom, moze posluziti kao jedan od idealnih soundtracka za setnje sumornim ulicama jednog velegrada. Kao i u slucaju DeepArtMent-ove teme 'Greysland', pokazatelj je da u jednostavnoj ambijentalnoj razradi puno vise vrata otvara sam slusatelj bez suvisnog napora - kontinuiran i pitak komadic naoko 'teske' ali sustinski uhu ugodne glazbene podloge. 'Mladi ljudi' pak smjesta nas u nedefinirani zatvoreni prostor gdje u obliku bijelog suma glasovi lutaju odbijajuci se od zida do zida, nastojeci pronaci svoj put do slusatelja (u obliku 'unutrasnjih glasova'?). Pomalo nalik zeljeznickoj stanici gdje se preko loseg razglasa gubi smisao poruke ali ostaje efektna podloga - nije bitno sto razaznajemo u tim dijalozima, 'Mladi ljudi' nas svojom zvukovnom nedefiniranoscu odvlace u nase vlastite misli kojima se nuzno ne prepustamo ali se iskljucujemo iz stvarnog svijeta...
Figurative Theatre pak idu u svoj naizmjenicni okrsaj s plesnim ekstremom - generalno slusano vrlo efektan i nabrijan klupski dragulj ali na trenutke isto tako svoje vrijeme gubi izvjesnim diskoidnim banalnostima. Duboki glas koji na trenutke upada u stvar (u adekvatnom mracnjackom tonu izgovarajuci rijec 'Emotion' ?) donosi dodatne pozitivne bodove ovoj temi. Nazalost 'Love Object' kao nekakav pravovaljani tematski nastavak ne odmice se previse od potrosnog elektro-predloska, bilo kao varijacija na temu 'Emotional Loser' ili u odnosu na bilo koji drugi primjer iz proslosti i sadasnjosti, nevezan uz ovu kompilaciju. Solidan elektro kojem necemo odoljeti na plesnom podiju ali nista dalje od toga.
Zero Syndrome je zanimljivo koncipirana ali pomalo isprazna tema - iako u ovoj cjelini ima svoju adekvatnu funkciju neuravnotezenog, ambijentalnom podredenog 'fillera'. Tearpalm sa svojim 'Mimohodom' takoder dostojno drze razinu ispod koje kompilacija nece pasti - nedoreceni trestavi uvod prozet zvuku nalik radijskim frekvencijama, kojima nastoje izokrenuti slusateljsku hipofizu, polagano nas uvodi u rasplamsavajuci plesni nemir koji se ni na samom kraju ne predaje, postupno se vracajuci u uho kao podsjetnik kako 'nije gotovo kad mislimo da je gotovo'. Meni osobno ovdje i ponajbolja tema. Zavrsna 'Gorka krv' pak zaokrece se za 180o, kroz svojih 8 minuta pruzajuci revijalan ugodaj odjavne spice za jednu, tematski solidnu kompilaciju.
Pornhouse i njihov 'Here Comes the Witch' je naporan primjer industrial-drone isfuravanja na groteskno. To naricanje sampleovima u kojima su obavezne kljucne fraze 'fucking' i bolni uzvici poput 'no!' skrivene iza kosmarnih tekstura modificiranih distrozija, kojima se favoriziraju mucni prizori nekakvog mucenja u kojima ionako ne zelimo sudjelovati, vec je toliko puta evidentirano - ponekad s manje ili vise uspjeha. No ovdje iako efektno ne zvuci previse uvjerljivo. 'Ignorance Is grey' igra na slicnu kartu - zvukovno i retoricki, ovo je naprosto necija tuda tamna komora (The Grey Area) s kojom se izvodac uziva poigravati jednim segmentom (vrlo nalik 'Hamburger Lady'), uvjeren kako je stvorio sebi autentican komadic 'apokalipse danas'.
Za razliku od njih, DeepArtment pokazuju kako su stilski puno inovativniji i skloniji interesantnim razradama a ne pribjegavanju jednoj uvrijezenoj formuli - u odnosu na uvodni 'Greysland', 'True Legend' za koji je korak radikalniji odmak, prozet puno ugodnijim tonom i predstavlja jedan od vrhunaca kompilacije - sa svoje dvije teme DeepArtMent ovdje pokazuju kako njihov izraz ako nastave njegovati ovakvu estetiku, moze nadici koncept pukog kompiliranja glazbe za individualne slusateljske bijegove iz stvarnosti. 'True Legend' na trenutke demonstrira kako su mozda trebali danas zvucati i jedni Laibach koji unatoc svojim trivijalnim stislkim saranjima i dalje glase kao nedokucivi kunst.
[source] - Camera Obscura forum

THIRD I: Reflections Of Internal Pain (Dark:Scene Records), 2008

Third I je elekronski duet iz Ćuprije i Niša koji ima brojna izdanja i pojavljivanja na različitim kompilacijama 2007 i 2008 godine. Interesantan je njihov naslov 3way split "Ko ne plati na mostu, platiće na Ćupriji" kojeg je objavio Zvukovina (zvukovinanoise.blogspot.com).
Polovina dueta je Nenad koji je sudjelovao na onom čudnovatom kolaboracijskom albumu FIGURATIVE THEATRE & DICHOTOMY ENGINE - "Mind Theater & Soul-Engine Sequencer" (2008, Dark:Scene Records). Za razliku od one, meni nerazjašnjene kemije s tog albuma, Third I su pravo oslobađanje. 13 minuta prekrasne ambijentalne elektronske industrial-noise glazbe u 5 vrlo jednostavnih instrumentalnih kompozicija koje nose autorsku priču o boli, plaču i cviležu. Nema se šta dodati ili oduzeti. Ovo je prekrasan elektronski industrial-noise 'dream-pop' glazbeni ambijentalni svijet u rangu laganog Merzbow i eksperimentalnog Nocturne. Zvukovi pršte na sve strane i teku mirno poput svakodnevne uzburkane rijeke.
Nije plesna glazba, ali je odlična za poslušati. Fine harmonije, odmjereni raspon elektronske razlivene buke i efekata. Preljepo. Užitak za uho! Poslije ovog slušati Jean Michel Jarre-a i Vangelisa je prčija i seljačija na kvadrat. Ovo je umjetnost elektronske ambijentalne buke. Ovo je kratko, jasno i fantastično! Bravo ekipa, to je fenomenalno! Ima netko tko može bolje?
ocjena albuma [1-10]: 8
[source]- Horvi, Terapija.net webzine

Terapija.net webzine toplist for 2008.


pjesme iz regije ex-Yu:
1. Patent - Živa u merilu vrednosti - BOJAN ILIĆ BOKERINI & IVAN MILOSAVLJEVIĆ
2. Shooocked - FIGURATIVE THEATRE & DICHOTOMY ENGINE - Mind Theater & Soul-Engine Sequencer (Dark:Scene Records)
3. Somnitelno lice - PMG KOLEKTIV
4. Jabuka - REBELSTAR
5. Sve jedno je - PETROL
6. Bicikl - BO
7. 130 - DARKWOOD DUB
8. Sex - UBIKVITETNA ERITROFOBIA
9. Ljubavi - DAMIR AVDIĆ
10.Reflections Of Internal Pain - THIRD I (cijeli EP)
[source] - Terapija.net webzine

Planetmagazin.net webzine toplist for 2008.


Kako je to obično i red na kraju godinu donose se najrazličitije top liste najboljih, najslušanijih i ostalo sve naj filmova, albuma, bendova, DJ-a i tako dalje. PLANet magazin tako nije iznimka pa ovdje donosimo top liste prema izboru PLANet magazin ekipe.

TOP TEN 2008 (MD)
1. AC/DC - Black Ice

2. Wolfbrigade - Pray to the World

3. Pasmaters -
Seeing Through Hardcore
4. KDBŠ-Mario

5. Laibach Kunst der Fuge

6. PissChrist - Victims of Faith

7. Nakot - Pod NATO bombama i represijom nacije CD

8. Sunn o))) - Domkirke

9.Third I - Horror Audio Drama

10. ELUJ - Eluj 3
[source] - Planetmagazin.net

Monday, January 26, 2009

Weird detail in THIRD I biography: they were on popmusic toplist of Popboks (famous serbian magazine for pop culture). Here's the list:

POPBOKSOVA LISTA DOMAĆIH SINGLOVA - 1/19/2007
1. TILL: Never Saw a Smile
(autorsko izdanje)
2. INTRUDER: Stay
(Ammonite)
3. VENTOLIN: Sunce
(autorsko izdanje)
4. JARBOLI: Možda će pasti
(Odličan hrčak)
5. THIRD I: Trinity (industrial dub)
(autorsko izdanje)
6. BAD COPY: Žoor
(Prohibicija)
7. SAJSI: Vozi me
(autorsko izdanje)
8. ALEKSANDRA KOVAČ: Nemoj ovako
(Komuna)
9. VASKO SERAFIMOV feat. GILE: Nebo bez oblaka
(Mascom)
10. PRESING: Buđenje u šibici
(Ammonite)
[source] - Popboks.com

Serbian Industrial scene (from wikipeadia)

Serbia never had the taste for the industrial sound although it had so many industrial elements in its political and everyday life surroundings. This sound never came to bigger interest because it included a lot of electronic equipment and a lot of industrial machines for making noises that people in Yugoslavia just couldn't afford in the mid 80's after communist leader Josip Broz Tito died and left the country in great dept. The spirit of industrial music continued to live in one-man project based computer acts. Although there were many artists that experimented with industrial in old Yugoslavia (like Sat Stoicizmo, Laibach, Borghesia) Serbian industrial/dark scene was small but well organized. Most important acts were: Autopsia (industrial experimental act from Ruma), Pure (industrial-rock band from Jagodina) Katarza (industrial-rock band from Novi Sad) Mindkiller (industrial act from Novi Sad), Vivisect (from Novi Sad), Overdose (from Belgrade). The latest bands that are still active and are still playing live industrial are dreDDup (from Novi Sad). C.I.H. (from Belgrade), Presovane Glave (Beograd), Pamba (from Kovacica), Youth A.D. (Srbobran), Third I (from Cuprija) and Figurative Theatre (from Nis). After the year 2005 a lot of bands started experimenting including the industrial elements in their non-industrial music genres.
[source] - Wikipedia.org

Festival "Ko ne plati na mostu platiće na Ćupriji"


3.10.2008. Kulturni Centar, Ćuprija, upad fraj
Figurative Theatre, Third I, Endless Conflict, Oil

Neko će me nakon ovog teksta optužiti za zloupotrebu službenog položaja, ili sukob interesa jer u svom zinu pišem lično o svom bendu. A mene baš stiska za to što će se dežurni nasekirati.

Nakon malog introa krenimo i sa nekim dodatnim objašnjenjima. Kao prvo, ovo nije bio klasičan festival, više grupna svirka četiri benda/projekta. Led za ovako eksperimentalniju formu je probijen pre nešto više od dve godine kada je Figurative Theatre svirao i tu je i začet Third I. Tu se desio „kreativni kleš“ koji je dalje isprovocirao stvaranje još dva nova imena Endless Conflict sa svojim noizom i Oil sa svojim pitkijom elektro-industrijom. I naravno da je ova klica „neke tamo buke“ morala biti zabeležena na nekom izdanju. I ubrzo smo realizovali 3 way split „Ko ne plati na mostu platiće na Ćupriji“ (koji možete skinuti OVDE). I sad kao što pravila nalažu, to ne vredi puno ako se provokacija ne sprovede i uživo u (ne)delo. I onda su krenule muke. Zapravo izgledalo je kako će bit’jako zajebano ubediti ljude iz KCa da ustupe prostor. Posle par dana lova na direktora koji je morao sve da “aminuje“ ispostavilo se da i nije bio toliki problem zakazati dešavanje. E sad, kako nam ne bi uzimali nikakav novac za to, morali smo to prijaviti kao neprofitno dešavanje. A kako je i tako ovo što radimo većini jako uvrnuto, nije bilo teško na plakat staviti „AUDIO EKSPERIMENT“, što je u suštini ovo dešavanje i bilo. Ono „festival“ je dodato iz zajebancije i kao provokacija.

O samom dešavanju je jako čudno govoriti jer je to više ličilo na neko opušteno veče sa prijateljima jer smo iste i zvali a od posetilaca smo očekivali slučajne prolaznike i nešto ćuprijske metal ekipe koja se nekako pokazala i najizdržljivijom pa su kao nagradu dobili diskove svi :). Mislim da je cifra od 20-30 ljudi sasvim dovoljna za ovako nešto i za ovoliko i ovakvo mesto. Zaista je bilo zanimljivo gledati upitne poglede i face prolaznika i onih koji stidljivo uđu pa im ništa nije jasno šta se zapravo dešava i „šta to oni iza stolova rade?“. U svakom slučaju niko nije ostao ravnodušan i svako je imao svoje tumečenje tih zvukova. Ono što se moglo čuti te večeri se po posetiocima zvalo „trens, psihodelija, tehno, buka, eksperiment,...“. Osećao sam se ko Boyd Rice (jea rajt) koji je imao taj trip da posle svog nastupa priča sa publikom šta su osećali dok su slušali. I bilo je zanimljivo pričati sa tim ljudima koji onako bulje u monitor i gledaju šta ja to pipkam, na čemu sviram i šta se dešava kad pritisnem neko dugme. „A jel koristiš traktor (valjda misli na program – prim.N)?“ „Kako vučeš semplove?“ „Vi ste ko Kraftverk“ (doduše i jesmo vizuelno delovali tako :)“ „Pa ti stvarno sviraš na kompjuteru?“...i tako u beskraj... I kako da vam ne bude zanimljivo... I još kad vidiš da par ljudi ZAISTA (?!?!?!) i uživa u tome (da, gledaćete i video uskoro nadam se)...

I hajde da napišem i po koju o konkretnim izvođačima. Ilija (Endless Conflict) je bio pravo noiz iznenađenje gde nekad sve to vuče na ritmični hiphop noiz, a nekad bi prešlo skoro u harš. Saša (Oil) je imao gosta na trubi koja je njegovom elektru dala novu Majls Dejvis džez atmosferu. FT smo ipak svirali jer je Peđa našao neki čudan ugao gde nema mikrofonije (katastrofa mikrofon sa ultrakratkim kablom) i sad nekako fino zvuči na snimku, bolje nego na tonskoj. Third I je ostao da dokosuri sve. I mi smo morali da kratimo jer se fajront opasno bližio pa nismo stigli Tearpalm da predstavimo.

I eto neki zaključak se može izvesti. Kapiram da je ko što rekoh gore, ovo prodrmalo malo grad. Par klinaca me je pitalo za programe i dobilo ih, i ako se rodi još neko novo ime, mislim da smo uspeli. Za divno čudo, onom momku iz KCa nije bilo toliko ekstremno - iako je bio u fazonu „ej idem ja preko puta ulice, ne znači to da vi niste dobri ali meni ovo ne prija“ – dakle nije bilo toliko ekstremno da nas zabrani i posle je poručio „ako hoćete opet da pravite, ok je“. Pa ’ajde kad kažeš, al’ onda vidimo se negde zimus ili na proleće možda opet sa još nekim od Noizera s’ Moravu.

Za skidanje još i Oil - Low Frequency Rider (mini LP) - OVDE

Elektronska Industrija Niš 2


17.12.2008., klub Yeti, Niš
Znači, puno vas zna da se pre izvesnog vremena pojavila kompilacija niških industrial i srodnih bendova pod nazivom „Elektronska Industrija Niš 2*“. Ovo „2“ govori da postoji i jedinica. Jedinica je izašla pre nekoliko godina i (p)ostala kultna na andergraund sceni. Zadnjih godina se nešto ponovo dešava u ovom gradu, istina stidljivo i nenametljivo, a više priznato van Niša. Dakle taj novi talas bendova u ovom gradu zabeležen je na dvojci.

Ovaj koncert je trebao biti svojevrsna promocija kompilacije i bendova na njoj, ali ne u onom klasičnom smislu. Ovo je bio koncert bendova/projekata Figurative Theatre, Third I i Tearpalm dok bi se ostali ljudi sa kompilacije pojavili kao gosti. A gosti su bili Bojan Ilić Bokerini, i Ivan Milosavljević (DeepArtMent, Nahty i ex-T-Error,). Tasa (Pornhouse, Zero Syndrome, Embrio Shpayz) je na žalost morao da otkaže svoj nastup sa Third I usled obaveza. Third I je podržala Jovana na gitari.

Ovakvu podelu, ko je sa kim svirao nemojte bukvalno shvatiti jer je svirao ko je sa kim hteo i kad je hteo, a tako je i bilo zamišljeno, kao opušteno veče sa prijateljima i dosta zezanja.

Kada govorimo o klubu, Yeti je kultno mesto za mnoge Niške bendove ali iz vremena dok je radio pod imenom Andergraund (90e). Danas je klub prevashodno okrenut hevi metal i bajkerskoj publici mada ima i pank koncerata. FT i sličan zvuk se ovde zadnji put čuo mislim 2000. Vreme je bilo da se opet proba. Termin je lako dobijen, sredina nedelje, ipak je ovo eksperiment za gazdu Yetija, a mesto je rokersko i JEDINO trenutno raspoloženo za svirke. Yeti je mali klub i izgleda kao Yetijev dom – pećina. Zbog ograničenog prostora nisu rađeni plakati već samo virtuelno na par foruma i poziv „od ruke do ruke“. Interesovanje je na lokalnom forumu balkanrock.com (opet prevashodno okrenutom metal, rok isl publici) bilo i iznad očekivanja. Neverovatno je koliko su ljudi malo upoznati da se u njihovom gradu tako nešto uopšte svira. Opet sa druge strane lepo je bilo videti da se ljudi još uvek sećaju prethodna dva koncerta u Niškoj Banji (mart i avgust 2008.). Oni malo otvoreniji i radoznaliji su i došli.

Klub se napunio do pola 11 a do tada su svi uživali u međusobnoj zajebanciji jer je ovo ipak bila prijateljska varijanta. Prvi su izašli Figurative Theatre. Prve tri stvari su dobro prošle. Nove pesme koje su drugačije i koje će verujem sve iznenaditi kada budu objavljene. Teme su nadčovek, filozofija a muzički su dosta brze i intenzivne na tragu pesme „Entropija“. Onda su krenuli tehnički problemi koji su ih pratili do kraja večeri. Problem je mikseta koja se posle izvesnog vremena raspada i dolazi do ispada ili mikrofona, ili gitare, ili svega,... Problem koji se javljao i na prethodnim koncertima u ovom kubu. Po sistemu „show must go on“ nastavili su da pumpaju samo sa jednog zvučnika uz dosta improvizacije i nakon 7-8 stvari („Ona se igra nožem“, „Entropija“,...) su završili vidno iznervirani.

Ubrzo kreće Bokerini uz Icinu (DeepArtMent) i Markovu (Tearpalm) pratnju (napomena: ova dvojica su uz još Pitija iz Goribora i Rigea ranije činili Bokerinijev prateći bend Paganska ljubav). Elem, Bokerini je „gradsko muvalo“ i urbana legenda grada Niša. Do sada ima nekoliko objavljenih zbirki poezije i dva „spoken word“ albuma za Zdenin Slušaj Najglasnije. Par nedelja ranije su nastupili na Trash festu i istim repertoarom su se predstavili ovde. Njegova slem poezija, oštra kao skalpel zaseca i pljuje malograđanštinu i takvo lice Niša, u stvari i ne samo Niša. Icina pratnja je prilično pitka a na nju se nadovezuje Marko koji tera onu gitaru da cvili i ispušte sve samo ne „normalne“ zvuke.

Nakon njih izlaze Third I. To vam je u stvari ista FT ekipa i recimo da je FT našminkano i uvijeno lice koje vam kroz fine zvuke servira bolest, a Third I to radi otvoreno, mračno, apokaliptično i g(l)adno. Inače Third I je poznat po tome što uvek svira u drugoj postavi, tj gitare se lati ko poželi. Ovoga puta je to želela Jovana. Tasa je opravdano odustao u zadnjem času. Third I su izveli svoj skraćen set od 6 pesama od prilike mada se ta nervoza od prethodnog nastupa osećala jer nisu mogli da izvedu sve kako su želeli. Mada je to imalo svoju draž npr u trenutku kada otkazuje mikrofon i Peđa nastavlja sve više derući se bez mikrofona. Jovana se uključivala nešto klasičnijom izvedbom i valjda se nekako izborila sa tremom :). I da, "Third I svira kako Čak Noris igra!" izjavio je Nenad posle koncerta komentarišući nastup za medije.

Tehnikalije su dovele do toga da Tearpalm ne nastupi.

Kada je o ljudima reč, videlo se da interesovanje postoji i da ovakav koncert može da bude posećen. Bilo je dosta starije ekipe i nešto mlađih,... onako fin miks. Verujem da bi utisak bio još jači (u stvari potpun) da nije bilo problema sa miksetom jer bi ona uglavnom otkazala u trenutcima kada se masa opusti i popali.

Bilo, PONOVILO SE!

* da pojasnimo igru reči. Dakle za one van Srbije i one koji se ne sećaju Elektronska Industrija Niš je bila domaći gigant i uz slovenačko Gorenje najveća industrija te vrste u SFRJ. Danas od EI nije ostalo gotovo ništa. Fabrika je pratila propadanje zemlje i od giganta ostalo je brdo nezaposlenih i prazne hale. Pitajte mame i tate za Ei televizore, tranzistore isl.

Festival Dark Scene III - Apocalyptic Shelter

15.11.2008., 22h, ulaz 50 din., Klub Valhala, Novi Sad
Loud Youth Engine, SOK, dreDDup, Figurative Theatre, Third I

Dark scene fest vol 3.ovog puta organizovan je u Novom Sadu, za razliku od prethodna dva..i definitivno, je bio drugaciji od prethodna dva, sto je valjda i poenta dogadjaja koji imaju vise "nastavaka"...
Naoruzani svakojakim instrumentima, ukljucujuci i cuveni "stalak za mikrofon" grupe S.O.K., onu neverovatnu skalameriju, iz stana naseg domacina Kenji-a, put Valhale krenula je sarenolika bratija iz 4 razlicita benda...
Moram da priznam da je jako sexy voziti se liftom sa klavijaturama i skalamerijom koja te bode u bubrege, ali ovi s/m momenti, ulili su kreativnu snagu u aktere naseg dogadjaja!
Atomac nije bio preterano daleko, bolje receno, nalazio se veoma blizu Kenji-eve zgrade i za razliku od atomaca koje sam ja video, ovaj je bio, bar svojom gradjevinom, iznad zemlje.
Kada smo usli u istu, na vratima nas je zatekla lutka demona, kakav pocetak...
Dole je bilo jos interesantnije, kao da smo sisli u neku vrstu dnevne sobe. Nama je ovo bio veci Living room od prethodne svirke u Living room-u...
S obzirom da, bine nije bilo, istu smo morali da improvizujemo od skolskih klupa koje su bile svuda okolo prostorije.
Sav ovaj enterijer normalna je pojava, ukoliko uzmete u obzir da se radi o igraonici drustvenih r.p.g igara...reklo bi se dungeons and dragons sistema...mozda se igrao i cyberpunk sistem shadowrun..ali to nisam primetio, verovatno smo najveci cyberpunkeri unutra bili mi...
tonske probe su protekle kao i svake tonske probe, smanji ovo, dodaj mi ovo, pojacaj malo...probija mi ovde...
Svirka je pocela, strogo na vreme kako i dolikuje dobrim momcima kao sto smo mi, koji smo popili 2-3 piva pre pocetka...tacno u 21:30
Do tada se skupio solidan broj lljudi za takav prostor, a sve vise i vise ih je silazilo u atomca...
Krenuli su Loud youth Engine...novi bend Stevana (Youth a.d.) i Drazena (Dichotomy engine)...sa licne strane gledano, odlican koncert konceptualno opredeljen, tradicionalnog pogleda na noise sviran gitarom ,sa primesama Swans-a sa prvih albuma, ali bez vokala, odlican dirge/drone zvuk, cak povremeno jako sokantan za nepripremljeni deo publike, sto ne vazi za pisca ovih redova koji je to uredno downloadova-o sa Last F.M-a i obrazovan dosao na koncert...
A onda....sokantan mix pravoslavlja (dirge u prevodu znači žalopojka, pogrebna pesma, tužbalica - prim.N.) i noise-a uzivo...strasno stivo..kakvo uzivanje...i na stolu zuta kesa, tacno ispred mesta gde Stevan besomucno razlaze na svojoj gitari uz svestenicko pojanje, a Drazen boji tonovima haosa celokupan dogadjaj...
Kako mi je samo nedostajao video bim ovde, da pustim svoje omiljeno "slikanje vatrom" ili mozda cak Marinu Abramovich...ufff, bas se uzivalo...
Sledeci koji su nastupili bili su S.O.k, takodje jedan od meni dragih bendova, pre svega zbog zvuka koji neguju, zbog fantasticne ritmicnosti ,podsecanja na americku noise skolu i Sindje koji ne peva, vec urla na vokalu.
Napraviti onoliko plesnih elemenata a pri tom svirate garazu, uopste nije lako...ovo kao da je izaslo iz "Burn to shine Chicago"...
Kenji je razvalio acoustic bass, bubnjar je kao hobotnica a Sindja u svom nadrkanom elementu, kako dolikuje potomku slavnog vojvode iz nasih krajeva.
Publika je ozivela, pisac ovih redova je morao da odplese jedan "ST Vicious dance", odnosno tradicionalni new wave ples, sa Nemanjom iz Dreddup-a i Katom (Ft, tj.sopstvenom zenom).
Usledio je Dreddup, nama jako drag i oproban bend za lude provode i terevenke, uz Dreddup i u kucnim uslovima lomimo namestaj sutirajuci i skacuci, a tek sto nam je ovde leglo to sve...a i ovde je bilo namestaja, tako da smo bili svoj na svome...
Ovog puta, momci su nas iznenadili sa par novih, nadolazecih pesama, koje s u svojoj ritmicnosti razlikuju od starih. Reklo bi se da je to dobar put kojim se bend krece, ovo je kao da vozis kamion teskas, pa menjas brzine silno cimajuci menjac i okreces pretezak volan...opaka industrija, nema sta..
E sad mi smo subjektivni jer volimo Dreddup i sve ove pobrojane bendove iznad, ali i publika je sve ovo izrazito dobro prihvatila, paje celokupna atmosfera bila toliko domaca i vesela...
Usledili smo mi, FT and Third I, posto Marko (Tearpalm), covek koji je obicno svirao gitaru u FT-u, nije mogao da dodje, na gitari je uskocio Drazen (loud youth...dichotomy engine). Uklopio se fantasticno, prozvao sam ga shoegaze man, bas je plivao preko celokupne dance atmosfere Ft-a i bio odlican u noise-u third I-a...
Pumpali smo bas dugo, smenjivale su se brze pesme..i zavrsili kako dolikuje ovakvoj manifestaciji anarhi(sti)čnim, mracnim Third I ambientom...
I da vas ne gusimo vise, kao sto Mrakoslava rece, odavno nisam bio na koncedrtu gde su bas svi bili dobri, a ovde je to bio slucaj....
Manifestacija uspela totalno....
Druzenje oko nje, potpuno, mi smo ostali i ceo sledeci dan kako bi uslikali Novi SAd za licne foto arhive i druzili se sa prijateljima iz drugih bendova...vratismo se kuci puni utisaka...do sledeceg skupa...