Third I su band-projekt na relaciji Niš - Ćuprija, te ste ih imali prilike upoznati preko onog sjajnog elektronskog ambijentalnog EP-ija "Reflections Of Internal Pain" (2008, D:S Records). Svoja izdanja uglavnom objavljuju za Zvukovina Noise (http://zvukovinanoise.blogspot.com), no može ih se pronaći i na još nekim etiketama. Imaju popriličan broj objavljenih materijala i ne zamaraju se mnogo činjenicom da kvantiteta nosi kvalitetu, već svaki svoj rad baziraju uglavnom na nekom konceptu. Nenad Popović je uglavnom zadužen za elektroniku, a Peđa Živanović (frontmen Figurative Theatre) za vokale, mada se uključuje i sam kao elektronski kompozitor. Čini se da je ova kombinacija dobitna... U njihov rad ponekad se uključuju još neki glazbenici sa strane jer su otvoreni band-projekt za razne suradnje.
Odmah na početku, za ugodno slušanje i razumijevanje albuma, treba odmah iz glave izbaciti onu uobičajenu 'bubu' da je elektronski gothic stvar thrash (ne)kulture. Mišljenja su uvijek podijeljena, kako na metal, punk ili hip-hop sceni koja ne priznaje ništa drugo osim čistog žanrovskog usmjerenja, tako i u rocku ili u ovom slučaju, elektronici koja je podijeljena na stotine segmenata. Jedni ne mogu smisliti druge i svatko misli da je u pravu. No, objektivno gledano, Third I je bogati progresivni band-projekt koji ne mora da se sviđa širokoj publici, ali u domeni onoga gdje se kreću s pravom se može reći da su 'svoj na svome'. Primjerice, kada bi kojim slučajem Depeche Mode zalutali u ovakvo slično zvučno okružje u šta je teško vjerovati, nabrijana kritika (a i publika) bi ih vjerojatno ishvalila do daske. A po ponuđenome materijalu, Third I su sa stajališta popularne alternativne scene daleko bliskiji Throbbing Gristle, Sonic Youth, Einsturzende Neubauten, eksperimentalnom Hendrixu i nezaobilaznom Merzbow, nego li nekom klasičnom indie-pop izvorniku.
Elem, album traje 40 minuta i nadahnut je stanovitom, meni nepoznatom mitu (ili priči) o Ađami (Adjami), biću koje živi oko Morave po močvarama i šumama, te s vremena na vrijeme dolazi u grad kako bi se nahranila strahom i ljudskim emocijama. U principu, riječ je o svojevrsnoj fantaziji kakva se često nalazi u motivima black, death i doom metalaca koji vade motive iz mitova i legendi (ili ih često sami izmišljaju), kako bi dobili posebnu egzotiku i mistiku vlastitog izraza. Sve skupa, ovdje je riječ o bajci koja na horror način predočava konceptualnu fabulu koja je itekako pogodna za neki film. A ovi Third I su itekako pogodna kompozicijska struktura...
Glazba koja se nalazi na albumu paralelno je vezana sa samom radnjom, te naslovi kompozicija doslovce navode slušatelja u sam tok ovog filma strave i užasa. "Arrival" je kratki intro koji odmah u startu dočarava mračan elektronski ambijent čitavog albuma sa bogatim psycho efektima i poprilično debelim iskorakom u modernu klasičnu glazbu. Vrlo ritmičan i tmurno zaglušujući instrumental "Hunt begins" počinje sporim taktovima nalik na udaranje po kongama koje su prva asocijacija za korake Ađami, te nakon cijelog niza sjajne eksperimentalno-ambijentalne psycho pozadine u kojoj se može čuti pravo kompozitorsko bogatstvo ovog 'trećeg oka', dolazi se do prve žrtve u kojoj se glavni akter naslađuje strahom - "Show me your fear". Tu se glavni vokal Gera (iz grindcore banda Cobi's Death) pretvara u opakog doom/black metalca koji iz grotla pakla strahota plaši svoju žrtvu kako bi je uspio 'smazati'. Pjesma je relativno umjerenog plesnog electro-industrial/ trip-hop (pa i dub) ritma, a sam ambijent često se može pronaći i kod doom-metal i psycho izvođača. Mračno, vrlo mračno... Uz sav mrak koji Third I ima, ovo je istovremeno i kristalno sjajna kompozicija. Kratki instrumental "Hunger" (0.36) je minimalistički emo-horrorčić bez kojeg album ne bi bio cjelovit, a onda dolazi prava instrumentalna electro-industrial/noise pržiona u obliku "Chase (remixed with Gera voice)" za koju je šteta da traje samo dvije i pol minute. S obilatim elektronskim reverbima pojačana je najdulja stvar "Dead souls romance (shadowplay remix)" u trajanju od 8 i pol minuta; uz koračnica-ritam (psihodelični slow d'n'b), najdojmljivija je korespodencija melodičnih zvukova, efekata i harmonija koji djeluju kao da su pokupljeni od najvećih majstora elektronske i avangardne glazbe kroz sklop osebujnog minimalizma. Naravno, vokal izlazi iz mračne utrobe zvijeri, a bez obzira na finalni učinak i želju samih autora, mene osobno ovaj komad asocira na strašan spoj ranih Cabaret Voltaire, Mark Stewart & Maffia i Adrian Sherwood-ovih elektronskih psycho eksperimenata. Ustvari, to sve je nekad bila ista scena Sheffilda koja se danas nažalost zavukla u uski, otprilike nešto brojniji, blizak krug štovatelja Third I. Tko je poslušao album Mark Stewarta iz 2008. godine zna da ta kemija među njima više ne postoji... (šmrc). Komad koji može uzrokovati mnoge posljedične sindrome uzrokovane slušanjem ovog albuma je naoko de-kompozicijski Sonic Youth/Hendrix/Merzbow/Alec Empire instrumental "Nazivo" (možda 'naživo') gdje se dočarava sva avangardno-kompozitorska sprega autora koji je prisegnuo najjednostavnijem mogućem obliku korištenjem prozračne mračne electro pozadine i nesnosne gitarske buke sa segmentima ukusno filtriranih interval distorzija o kojima se ima šta misliti i čuti. Nisu to riffovi i melodije, ovdje je naglasak na glazbi i zvuku koji je u okvirima naše ex-Yu scene vrlo rijedak, te ga se ne usude koristiti niti naši klasični moderni glazbenici jer je još uvijek avangardan i poprilično nerazumljiv. Third I su probijači 'ledenog brijega'. Kompozicija nosi određeni duh budućnosti apstrakcije, te je veliki biser albuma. Sa vrlo dobro zamišljenim konceptom, autori su prekinuli electro-noise fabulu albuma kompozicijom "Withdrawal (with Oyed)" koja je u znaku akustične gitare, zvukova električne gitare koji pomalo podsjećaju na gajde, elektronskom psycho pozadinom i posve normalnim, mirnim šaptavim vokalom. Kada bi netko ovu kompoziciju poslušao bez saznanja o cijelokupnom albumu, mirne duše bi mogao pomisliti da se radi o nekoj neo-folk ili David Sylvianovoj izgubljenoj demo-snimci. Posljednji broj "Final act" je prilično brutalan electo-noise (pomalo i industrial) s naravno obilatim reverbom vokala koji se ništa ne razumije (ali to i koncept albuma traži) u trajanju od punih 8 minuta.
Ovo je posve moderna glazba koja je oslobođena svih predrasuda o možebitnom komercijalnom učinku. Third I prave glazbu kako je osjećaju, oni su kompozitori novog vremena, ne koriste nikakve šablone mainstreama i instant potrošnje, te se posve uklapaju u underground krug autora koji otvaraju nova poglavlja u electro-industrial/ noise/ eksperimentalnoj glazbi. Oni koji znaju što su Neu!, Kraftwerk, Gong, Faust, spomenuti Throbbing Gristle, Cabaret Voltaire, Mark Stewart & Mafia, Sonic Youth, Merzbow... napravili po pitanju moderne glazbe, ovaj album će shvatiti kao posve normalni sljed koji nije kopija spomenutih veličina, već samo inspiracija koja se ovom prilikom očitala u vrlo mračnom konceptualnom albumu.
Album je odličan, te bi mu mogli pozavidjeti i mračni metal-izvođači.
Naslovi: 1.Arrival, 2.Hunt begins, 3.Show me your fear, 4.Hunger, 5.Chase (remixed with Gera voice), 6.Dead souls romance (shadowplay remix), 7.Nazivo, 8.Withdrawal (with Oyed), 9.Final act
Ocijena (1-10): 8
http://terapija.net/mjuzik.asp?ID=6617
Odmah na početku, za ugodno slušanje i razumijevanje albuma, treba odmah iz glave izbaciti onu uobičajenu 'bubu' da je elektronski gothic stvar thrash (ne)kulture. Mišljenja su uvijek podijeljena, kako na metal, punk ili hip-hop sceni koja ne priznaje ništa drugo osim čistog žanrovskog usmjerenja, tako i u rocku ili u ovom slučaju, elektronici koja je podijeljena na stotine segmenata. Jedni ne mogu smisliti druge i svatko misli da je u pravu. No, objektivno gledano, Third I je bogati progresivni band-projekt koji ne mora da se sviđa širokoj publici, ali u domeni onoga gdje se kreću s pravom se može reći da su 'svoj na svome'. Primjerice, kada bi kojim slučajem Depeche Mode zalutali u ovakvo slično zvučno okružje u šta je teško vjerovati, nabrijana kritika (a i publika) bi ih vjerojatno ishvalila do daske. A po ponuđenome materijalu, Third I su sa stajališta popularne alternativne scene daleko bliskiji Throbbing Gristle, Sonic Youth, Einsturzende Neubauten, eksperimentalnom Hendrixu i nezaobilaznom Merzbow, nego li nekom klasičnom indie-pop izvorniku.
Elem, album traje 40 minuta i nadahnut je stanovitom, meni nepoznatom mitu (ili priči) o Ađami (Adjami), biću koje živi oko Morave po močvarama i šumama, te s vremena na vrijeme dolazi u grad kako bi se nahranila strahom i ljudskim emocijama. U principu, riječ je o svojevrsnoj fantaziji kakva se često nalazi u motivima black, death i doom metalaca koji vade motive iz mitova i legendi (ili ih često sami izmišljaju), kako bi dobili posebnu egzotiku i mistiku vlastitog izraza. Sve skupa, ovdje je riječ o bajci koja na horror način predočava konceptualnu fabulu koja je itekako pogodna za neki film. A ovi Third I su itekako pogodna kompozicijska struktura...
Glazba koja se nalazi na albumu paralelno je vezana sa samom radnjom, te naslovi kompozicija doslovce navode slušatelja u sam tok ovog filma strave i užasa. "Arrival" je kratki intro koji odmah u startu dočarava mračan elektronski ambijent čitavog albuma sa bogatim psycho efektima i poprilično debelim iskorakom u modernu klasičnu glazbu. Vrlo ritmičan i tmurno zaglušujući instrumental "Hunt begins" počinje sporim taktovima nalik na udaranje po kongama koje su prva asocijacija za korake Ađami, te nakon cijelog niza sjajne eksperimentalno-ambijentalne psycho pozadine u kojoj se može čuti pravo kompozitorsko bogatstvo ovog 'trećeg oka', dolazi se do prve žrtve u kojoj se glavni akter naslađuje strahom - "Show me your fear". Tu se glavni vokal Gera (iz grindcore banda Cobi's Death) pretvara u opakog doom/black metalca koji iz grotla pakla strahota plaši svoju žrtvu kako bi je uspio 'smazati'. Pjesma je relativno umjerenog plesnog electro-industrial/ trip-hop (pa i dub) ritma, a sam ambijent često se može pronaći i kod doom-metal i psycho izvođača. Mračno, vrlo mračno... Uz sav mrak koji Third I ima, ovo je istovremeno i kristalno sjajna kompozicija. Kratki instrumental "Hunger" (0.36) je minimalistički emo-horrorčić bez kojeg album ne bi bio cjelovit, a onda dolazi prava instrumentalna electro-industrial/noise pržiona u obliku "Chase (remixed with Gera voice)" za koju je šteta da traje samo dvije i pol minute. S obilatim elektronskim reverbima pojačana je najdulja stvar "Dead souls romance (shadowplay remix)" u trajanju od 8 i pol minuta; uz koračnica-ritam (psihodelični slow d'n'b), najdojmljivija je korespodencija melodičnih zvukova, efekata i harmonija koji djeluju kao da su pokupljeni od najvećih majstora elektronske i avangardne glazbe kroz sklop osebujnog minimalizma. Naravno, vokal izlazi iz mračne utrobe zvijeri, a bez obzira na finalni učinak i želju samih autora, mene osobno ovaj komad asocira na strašan spoj ranih Cabaret Voltaire, Mark Stewart & Maffia i Adrian Sherwood-ovih elektronskih psycho eksperimenata. Ustvari, to sve je nekad bila ista scena Sheffilda koja se danas nažalost zavukla u uski, otprilike nešto brojniji, blizak krug štovatelja Third I. Tko je poslušao album Mark Stewarta iz 2008. godine zna da ta kemija među njima više ne postoji... (šmrc). Komad koji može uzrokovati mnoge posljedične sindrome uzrokovane slušanjem ovog albuma je naoko de-kompozicijski Sonic Youth/Hendrix/Merzbow/Alec Empire instrumental "Nazivo" (možda 'naživo') gdje se dočarava sva avangardno-kompozitorska sprega autora koji je prisegnuo najjednostavnijem mogućem obliku korištenjem prozračne mračne electro pozadine i nesnosne gitarske buke sa segmentima ukusno filtriranih interval distorzija o kojima se ima šta misliti i čuti. Nisu to riffovi i melodije, ovdje je naglasak na glazbi i zvuku koji je u okvirima naše ex-Yu scene vrlo rijedak, te ga se ne usude koristiti niti naši klasični moderni glazbenici jer je još uvijek avangardan i poprilično nerazumljiv. Third I su probijači 'ledenog brijega'. Kompozicija nosi određeni duh budućnosti apstrakcije, te je veliki biser albuma. Sa vrlo dobro zamišljenim konceptom, autori su prekinuli electro-noise fabulu albuma kompozicijom "Withdrawal (with Oyed)" koja je u znaku akustične gitare, zvukova električne gitare koji pomalo podsjećaju na gajde, elektronskom psycho pozadinom i posve normalnim, mirnim šaptavim vokalom. Kada bi netko ovu kompoziciju poslušao bez saznanja o cijelokupnom albumu, mirne duše bi mogao pomisliti da se radi o nekoj neo-folk ili David Sylvianovoj izgubljenoj demo-snimci. Posljednji broj "Final act" je prilično brutalan electo-noise (pomalo i industrial) s naravno obilatim reverbom vokala koji se ništa ne razumije (ali to i koncept albuma traži) u trajanju od punih 8 minuta.
Ovo je posve moderna glazba koja je oslobođena svih predrasuda o možebitnom komercijalnom učinku. Third I prave glazbu kako je osjećaju, oni su kompozitori novog vremena, ne koriste nikakve šablone mainstreama i instant potrošnje, te se posve uklapaju u underground krug autora koji otvaraju nova poglavlja u electro-industrial/ noise/ eksperimentalnoj glazbi. Oni koji znaju što su Neu!, Kraftwerk, Gong, Faust, spomenuti Throbbing Gristle, Cabaret Voltaire, Mark Stewart & Mafia, Sonic Youth, Merzbow... napravili po pitanju moderne glazbe, ovaj album će shvatiti kao posve normalni sljed koji nije kopija spomenutih veličina, već samo inspiracija koja se ovom prilikom očitala u vrlo mračnom konceptualnom albumu.
Album je odličan, te bi mu mogli pozavidjeti i mračni metal-izvođači.
Naslovi: 1.Arrival, 2.Hunt begins, 3.Show me your fear, 4.Hunger, 5.Chase (remixed with Gera voice), 6.Dead souls romance (shadowplay remix), 7.Nazivo, 8.Withdrawal (with Oyed), 9.Final act
Ocijena (1-10): 8
http://terapija.net/mjuzik.asp?ID=6617
No comments:
Post a Comment