iliti
"Šta ovaj peva o anarhiji, a ovaj nosi majicu Evrovizije" N.N.
"Ivana,... idemo odavde mene je strah!" Nikola Š.
autor fotografija Jovana Damnjanović
Friday, October 30, 2009
THIRD I / FIGURATIVE THEATRE live raport / 28.10.2009. klub Yeti, Nis, Srbija
iliti
"Šta ovaj peva o anarhiji, a ovaj nosi majicu Evrovizije" N.N.
"Ivana,... idemo odavde mene je strah!" Nikola Š.
autor fotografija Jovana Damnjanović
Monday, October 19, 2009
Thursday, September 17, 2009
Tuesday, September 15, 2009
Navijacka pesma ZVUKOVINE!
Nas izdavac ZVUKOVINA ima i svoje navijace (Distoršn bojs). Navedena navijacka pesma je jedna po izboru 3rd I....
Zvuko, Zvuko, sve potuko'
Za Harš Harš Noiz, Distoršn bojs
Dok nam buka krvlju tece,
vjecno nam je bucno vece
Zvuko, Zvuko, naprijed Zvuko
Zvuko, Zvuko, sve potuko'
Na noizionu zvucnici
A mi svi glavni u ludnici
Dok nam buka ossicles-om zvoni
Nikad nece pobijedit' oni
Zvuko, Zvuko, naprijed Zvuko
Zvuko, Zvuko, sve potuko'
Naprijed Zvuko, naprijed sivi
uvijek bio i bice prvi
Tuesday, September 1, 2009
Third I na kompilaciji "Evolution"
This compilation is more of a melancholic kind. The music is morepleasant for the ears and the smooth relax but still with enough distance from mainstream. There are many genres I won't even bother to write. What is more important is that this is the music I like, so I promote it further. If you like it, you can do it too.link to Evolucija: http://www.divshare.com/download/8294503-006
http://www.myspace.com/dislocateddowntownartists
Recenzija albuma "I I I I I I I" na Terapija.net
Ovo je... fenomenalno. Kako god okrenuli. Third I ne ore drumove, Third I ore umove. Ovaj dvojac zaista zna gdje je zabava i šala. Album je prvotno objavljen kao internet izdanje za free download u sklopu net Helly Cherry fanzina, a onda je nekih mjesec dana kasnije i oficijelno objavljen za Slušaj najglasnije sredinom ljeta 2009.
Preporuka Nenada Popovića, jednog od dva kreatora ovog niško-ćuprijskog electro industrial-noise sastava je - kada slušate ovaj album izbacite sve iz sobe i uvucite se u najtamniji mrak. Meni je supruga taman izbivala od kuće na nekoliko dana, kuhao sam ručak za sebe i dva psa moja kućna ljubimca, a napolju je oko podneva tog ljetnog dana bio strahoviti prolom oblaka nakon čitave sedmice žege i vladala je crna dnevna kmica da tamnija ne može biti. Pravi darkerski sumrak koji se taman uklopio u atmosferu ovog albuma.
............
O Third I mogu samo izreći sve najbolje pohvale. Riječi kojima bih opisao ovaj rad Nenad Popovića i legende niške elektronske scene, Predraga Živkovića jednostavno mi nedostaju jer su ponovno napravili album s konceptom koji se ovaj puta sastoji u tome da nema jasno prepoznatljiv koncept. Kada otvorite album na svojem računalu (barem ja tako uglavnom preslušavam glazbu) ukaže vam se slijedeći prizor:
. -
. I
. I I
. I I I
. I I I I
. I I I I I
. I I I I I I
. I I I I I I I
. - -
To je naziv albuma i popis pjesama. Skladbe su elektronski instrumentali s nekoliko vokalnih samplova koji su po običaju sofisticirane prirode, te uglavnom služe u svrhu popratnog lajt-motiva. Album se zove "I I I I I I I", a zajedno sa 9 instrumentalnih komada dat je na raspolaganje slušatelju da ga tumači kako god želi. Nije mi namjera da sada seciram i opisujem skladbu po skladbu jer se radi o vještim elektronskim harmonijama s povremenim melodijama i uglavnom samozatajnim pozadinskim ritmovima uz tek jedan naglašeniji plesniji broj "I I I I I I". Struktura je vrlo slojevita, aranžmanski odvojena u kompaktne dionice, otprilike onako kako bi Kraftwerk mogli zvučati kada bi se odlučili napraviti ambijentalni, mračniji elektronski ne-plesni album. Uostalom, imali su Kraftwerk sličnih momenata na svojim prvim elektronskim albumima "Autobahn" (1974) i "Radio Activity" (1975), a znam da sam vjerojatno mnogima došao na jetra sa stalnim usporedbama ovih tvoraca elektronske glazbe sa dobrim dijelom pripadajuće scene kojoj su oni udahnuli prirodno, nehibridno sjeme koje se stalno regenerira, križa i prirodnom selekcijom bez ikakvih kemikalija i herbicida uništava nametnike, parazite i kukolj na svojem terenu. Third I su ovdje, na pola sata materijala satkali pravu esenciju kristalno jasnog i čistog elektronskog ambijenta kojeg otvara kratki broj nazvan "-" u kome se samo čuje odjek zvona koji asocira na udaljeni crkveni zvonik koji povremeno odjekuje tokom glazbene fabule. Prema omotu (autor Dušan Cvetković) na kome se nalazi mladi dugokosi anđeo koji baš i ne djeluje blaženo poput liturgijske ikone ja sam zaključio da bi se ovdje sadržajno moglo raditi o 7 smrtnih grijeha. A moglo bi biti o još štošta toga što je povezano sa brojem 7, no u svakom slučaju nije riječ o Sneguljici i 7 patuljaka ili 7 sekretara SKOJ-a (ha-ha-ha). Ne znam jesam li u pravu, no glazba koju je ovaj dvojac komponirao je duboke sofisticirane naravi. Produkcijski i tehnički je na visokom svjetskom nivou, zvukovi su nenapadni, aranžmani su razliveni, lišeni pretjeranih copy/paste repeticija i sa svakom novom minimalističkom nadogradnjom dobivaju nove oblike, prostore, dimenzije i tamne psihodelične ambijente. Kreativno i genijalno ostvarenje ovog nepresušnog tandema koji se na omotu i vrlo dobro našalio. Kaže djevojka momku 'I want you to give up that industrial noise crap if you want to be with me... okay?' A on joj kaže 'fuck off'. Ha-ha-ha!
Third I su zaista 'treće oko'. Ulazak u metafizički svijet. Genijalci. Da biste ih voljeli, morate ih razumijeti. Tko se zadnji smije - nije skužio vic.
Naslovi: 1.-, 2.I, 3.II. 4.III.5.IIII, 6.IIIII. 7.IIIIII, 8.IIIIIII, 9.- -
Ocjena (1-10): 9 (neka bude u skladu sa brojem kompozicija, a ne s nazivom albuma)
Web: www.myspace.com/krikunutrasnjosti
http://terapija.net/njuz.asp?ID=6860
Preporuka Nenada Popovića, jednog od dva kreatora ovog niško-ćuprijskog electro industrial-noise sastava je - kada slušate ovaj album izbacite sve iz sobe i uvucite se u najtamniji mrak. Meni je supruga taman izbivala od kuće na nekoliko dana, kuhao sam ručak za sebe i dva psa moja kućna ljubimca, a napolju je oko podneva tog ljetnog dana bio strahoviti prolom oblaka nakon čitave sedmice žege i vladala je crna dnevna kmica da tamnija ne može biti. Pravi darkerski sumrak koji se taman uklopio u atmosferu ovog albuma.
............
O Third I mogu samo izreći sve najbolje pohvale. Riječi kojima bih opisao ovaj rad Nenad Popovića i legende niške elektronske scene, Predraga Živkovića jednostavno mi nedostaju jer su ponovno napravili album s konceptom koji se ovaj puta sastoji u tome da nema jasno prepoznatljiv koncept. Kada otvorite album na svojem računalu (barem ja tako uglavnom preslušavam glazbu) ukaže vam se slijedeći prizor:
. -
. I
. I I
. I I I
. I I I I
. I I I I I
. I I I I I I
. I I I I I I I
. - -
To je naziv albuma i popis pjesama. Skladbe su elektronski instrumentali s nekoliko vokalnih samplova koji su po običaju sofisticirane prirode, te uglavnom služe u svrhu popratnog lajt-motiva. Album se zove "I I I I I I I", a zajedno sa 9 instrumentalnih komada dat je na raspolaganje slušatelju da ga tumači kako god želi. Nije mi namjera da sada seciram i opisujem skladbu po skladbu jer se radi o vještim elektronskim harmonijama s povremenim melodijama i uglavnom samozatajnim pozadinskim ritmovima uz tek jedan naglašeniji plesniji broj "I I I I I I". Struktura je vrlo slojevita, aranžmanski odvojena u kompaktne dionice, otprilike onako kako bi Kraftwerk mogli zvučati kada bi se odlučili napraviti ambijentalni, mračniji elektronski ne-plesni album. Uostalom, imali su Kraftwerk sličnih momenata na svojim prvim elektronskim albumima "Autobahn" (1974) i "Radio Activity" (1975), a znam da sam vjerojatno mnogima došao na jetra sa stalnim usporedbama ovih tvoraca elektronske glazbe sa dobrim dijelom pripadajuće scene kojoj su oni udahnuli prirodno, nehibridno sjeme koje se stalno regenerira, križa i prirodnom selekcijom bez ikakvih kemikalija i herbicida uništava nametnike, parazite i kukolj na svojem terenu. Third I su ovdje, na pola sata materijala satkali pravu esenciju kristalno jasnog i čistog elektronskog ambijenta kojeg otvara kratki broj nazvan "-" u kome se samo čuje odjek zvona koji asocira na udaljeni crkveni zvonik koji povremeno odjekuje tokom glazbene fabule. Prema omotu (autor Dušan Cvetković) na kome se nalazi mladi dugokosi anđeo koji baš i ne djeluje blaženo poput liturgijske ikone ja sam zaključio da bi se ovdje sadržajno moglo raditi o 7 smrtnih grijeha. A moglo bi biti o još štošta toga što je povezano sa brojem 7, no u svakom slučaju nije riječ o Sneguljici i 7 patuljaka ili 7 sekretara SKOJ-a (ha-ha-ha). Ne znam jesam li u pravu, no glazba koju je ovaj dvojac komponirao je duboke sofisticirane naravi. Produkcijski i tehnički je na visokom svjetskom nivou, zvukovi su nenapadni, aranžmani su razliveni, lišeni pretjeranih copy/paste repeticija i sa svakom novom minimalističkom nadogradnjom dobivaju nove oblike, prostore, dimenzije i tamne psihodelične ambijente. Kreativno i genijalno ostvarenje ovog nepresušnog tandema koji se na omotu i vrlo dobro našalio. Kaže djevojka momku 'I want you to give up that industrial noise crap if you want to be with me... okay?' A on joj kaže 'fuck off'. Ha-ha-ha!
Third I su zaista 'treće oko'. Ulazak u metafizički svijet. Genijalci. Da biste ih voljeli, morate ih razumijeti. Tko se zadnji smije - nije skužio vic.
Naslovi: 1.-, 2.I, 3.II. 4.III.5.IIII, 6.IIIII. 7.IIIIII, 8.IIIIIII, 9.- -
Ocjena (1-10): 9 (neka bude u skladu sa brojem kompozicija, a ne s nazivom albuma)
Web: www.myspace.com/krikunutrasnjosti
http://terapija.net/njuz.asp?ID=6860
Thursday, June 18, 2009
Postindustrial Times (2008, Zvukovina Noise)
Nešto daleko mekšeg zvučnog okružja, album "Postindustrial Times" je novo bajkovito konceptualno djelo koje ovog puta kao nit-vodilju ima gomilu 'weird spaces and dark apocalyptic' industrial-noise ljepote.
Kroz određeni space sound ambijent, prva skladba "Insomnia of industrial man" donosi tromi i mračni trip-hop sa narativnom pričom koja traje tokom čitave skladbe. Vokal je posve neobičan u stilu Genesis P-Orridge-a i teško ga je odrediti po rodu. Muški ili ženski, hm? Kasnije saznajem da je riječ o samplovima koji je Nenad iskopavao po internetu... Jedan od najprimjerenijih komada albuma je putujući instrumentalni trip "Postindustrial morning" uobličen kroz simbiozu prirodnih i imaginarnih zvukova (graktanje vrane, vjetar, valovi, space i glitch zvukovi), dok je spoken-word komad "Kako da napravite zvezdu" djelomično sofisticiran nerazgovjetnim recitalom koji očigledno služi tek kao efekt što se odnosi i na naslovni "Postindustrial times" koji sadrži obilje eksperimentalne harmonične tihe elektronske buke. Kao spomen na John Cagea, Third I su obradili (smiješno za reći), znanu temu "4'33''" pod naslovom "3'44'' of theatfull silence II (tribute to John Cage 4'33'')" koja sadrži, zna se, samo tišinu bez ijednog ispaljenog tona. Uz podosta minimalističkih repeticija ("The sweet taste of freedom I so much better after prison escape"), album se privodi koncu sa još jednom spoken-word temom "Mladi ljudi, a drogiraju se (postindustrial youth)" s putujućim trip efektima harmonija, jednominutnim electro-noise/ industrial insertom "Postindustrial evening" i završnim, posve mirnim, ali mračnim ambijentalnim brojem "One of her reasons" koji po prvi puta na albumu sadrži i stanovite melodijske sintagme u koje su uključeni samplirani vokalni zvukovi novorođenčeta. Gdje ćeš bolji razlog...
Album je doživio i svoje net izdanje, 10.V 2009. objavio ga je poljski izdavač Kaos Ex Machina, te se najsrdačnije preporučuje ljubiteljima laganijeg i ambijentalnijeg dark electro i eksperimentalnog zvuka.
Po riječima autora, ovo je završnica trilogije koja je počela albumom "When Tommorow Hits" (2007) i "This Is Our Postapocalypse" (2008).
Naslovi: 1.Insomnia of industrial man, 2.Postindustrial morning, 3.Working class hardcore, 4.Kako da napravite zvezdu, 5.Postindustrial times, 6.3'44'' of theatfull silence II (tribute to John Cage 4'33''), 7.The case of Petar Savić, 8.The sweet taste of freedom I so much better after prison escape, 9.Mladi ljudi, a drogiraju se (postindustrial youth), 10.Postindustrial evening, 11.One of her reasons
ocjena albuma [1-10]: 7
http://terapija.net/mjuzik.asp?ID=6617
Kroz određeni space sound ambijent, prva skladba "Insomnia of industrial man" donosi tromi i mračni trip-hop sa narativnom pričom koja traje tokom čitave skladbe. Vokal je posve neobičan u stilu Genesis P-Orridge-a i teško ga je odrediti po rodu. Muški ili ženski, hm? Kasnije saznajem da je riječ o samplovima koji je Nenad iskopavao po internetu... Jedan od najprimjerenijih komada albuma je putujući instrumentalni trip "Postindustrial morning" uobličen kroz simbiozu prirodnih i imaginarnih zvukova (graktanje vrane, vjetar, valovi, space i glitch zvukovi), dok je spoken-word komad "Kako da napravite zvezdu" djelomično sofisticiran nerazgovjetnim recitalom koji očigledno služi tek kao efekt što se odnosi i na naslovni "Postindustrial times" koji sadrži obilje eksperimentalne harmonične tihe elektronske buke. Kao spomen na John Cagea, Third I su obradili (smiješno za reći), znanu temu "4'33''" pod naslovom "3'44'' of theatfull silence II (tribute to John Cage 4'33'')" koja sadrži, zna se, samo tišinu bez ijednog ispaljenog tona. Uz podosta minimalističkih repeticija ("The sweet taste of freedom I so much better after prison escape"), album se privodi koncu sa još jednom spoken-word temom "Mladi ljudi, a drogiraju se (postindustrial youth)" s putujućim trip efektima harmonija, jednominutnim electro-noise/ industrial insertom "Postindustrial evening" i završnim, posve mirnim, ali mračnim ambijentalnim brojem "One of her reasons" koji po prvi puta na albumu sadrži i stanovite melodijske sintagme u koje su uključeni samplirani vokalni zvukovi novorođenčeta. Gdje ćeš bolji razlog...
Album je doživio i svoje net izdanje, 10.V 2009. objavio ga je poljski izdavač Kaos Ex Machina, te se najsrdačnije preporučuje ljubiteljima laganijeg i ambijentalnijeg dark electro i eksperimentalnog zvuka.
Po riječima autora, ovo je završnica trilogije koja je počela albumom "When Tommorow Hits" (2007) i "This Is Our Postapocalypse" (2008).
Naslovi: 1.Insomnia of industrial man, 2.Postindustrial morning, 3.Working class hardcore, 4.Kako da napravite zvezdu, 5.Postindustrial times, 6.3'44'' of theatfull silence II (tribute to John Cage 4'33''), 7.The case of Petar Savić, 8.The sweet taste of freedom I so much better after prison escape, 9.Mladi ljudi, a drogiraju se (postindustrial youth), 10.Postindustrial evening, 11.One of her reasons
ocjena albuma [1-10]: 7
http://terapija.net/mjuzik.asp?ID=6617
Horror Audio Drama (2008, Zvukovina Noise)
Third I su band-projekt na relaciji Niš - Ćuprija, te ste ih imali prilike upoznati preko onog sjajnog elektronskog ambijentalnog EP-ija "Reflections Of Internal Pain" (2008, D:S Records). Svoja izdanja uglavnom objavljuju za Zvukovina Noise (http://zvukovinanoise.blogspot.com), no može ih se pronaći i na još nekim etiketama. Imaju popriličan broj objavljenih materijala i ne zamaraju se mnogo činjenicom da kvantiteta nosi kvalitetu, već svaki svoj rad baziraju uglavnom na nekom konceptu. Nenad Popović je uglavnom zadužen za elektroniku, a Peđa Živanović (frontmen Figurative Theatre) za vokale, mada se uključuje i sam kao elektronski kompozitor. Čini se da je ova kombinacija dobitna... U njihov rad ponekad se uključuju još neki glazbenici sa strane jer su otvoreni band-projekt za razne suradnje.
Odmah na početku, za ugodno slušanje i razumijevanje albuma, treba odmah iz glave izbaciti onu uobičajenu 'bubu' da je elektronski gothic stvar thrash (ne)kulture. Mišljenja su uvijek podijeljena, kako na metal, punk ili hip-hop sceni koja ne priznaje ništa drugo osim čistog žanrovskog usmjerenja, tako i u rocku ili u ovom slučaju, elektronici koja je podijeljena na stotine segmenata. Jedni ne mogu smisliti druge i svatko misli da je u pravu. No, objektivno gledano, Third I je bogati progresivni band-projekt koji ne mora da se sviđa širokoj publici, ali u domeni onoga gdje se kreću s pravom se može reći da su 'svoj na svome'. Primjerice, kada bi kojim slučajem Depeche Mode zalutali u ovakvo slično zvučno okružje u šta je teško vjerovati, nabrijana kritika (a i publika) bi ih vjerojatno ishvalila do daske. A po ponuđenome materijalu, Third I su sa stajališta popularne alternativne scene daleko bliskiji Throbbing Gristle, Sonic Youth, Einsturzende Neubauten, eksperimentalnom Hendrixu i nezaobilaznom Merzbow, nego li nekom klasičnom indie-pop izvorniku.
Elem, album traje 40 minuta i nadahnut je stanovitom, meni nepoznatom mitu (ili priči) o Ađami (Adjami), biću koje živi oko Morave po močvarama i šumama, te s vremena na vrijeme dolazi u grad kako bi se nahranila strahom i ljudskim emocijama. U principu, riječ je o svojevrsnoj fantaziji kakva se često nalazi u motivima black, death i doom metalaca koji vade motive iz mitova i legendi (ili ih često sami izmišljaju), kako bi dobili posebnu egzotiku i mistiku vlastitog izraza. Sve skupa, ovdje je riječ o bajci koja na horror način predočava konceptualnu fabulu koja je itekako pogodna za neki film. A ovi Third I su itekako pogodna kompozicijska struktura...
Glazba koja se nalazi na albumu paralelno je vezana sa samom radnjom, te naslovi kompozicija doslovce navode slušatelja u sam tok ovog filma strave i užasa. "Arrival" je kratki intro koji odmah u startu dočarava mračan elektronski ambijent čitavog albuma sa bogatim psycho efektima i poprilično debelim iskorakom u modernu klasičnu glazbu. Vrlo ritmičan i tmurno zaglušujući instrumental "Hunt begins" počinje sporim taktovima nalik na udaranje po kongama koje su prva asocijacija za korake Ađami, te nakon cijelog niza sjajne eksperimentalno-ambijentalne psycho pozadine u kojoj se može čuti pravo kompozitorsko bogatstvo ovog 'trećeg oka', dolazi se do prve žrtve u kojoj se glavni akter naslađuje strahom - "Show me your fear". Tu se glavni vokal Gera (iz grindcore banda Cobi's Death) pretvara u opakog doom/black metalca koji iz grotla pakla strahota plaši svoju žrtvu kako bi je uspio 'smazati'. Pjesma je relativno umjerenog plesnog electro-industrial/ trip-hop (pa i dub) ritma, a sam ambijent često se može pronaći i kod doom-metal i psycho izvođača. Mračno, vrlo mračno... Uz sav mrak koji Third I ima, ovo je istovremeno i kristalno sjajna kompozicija. Kratki instrumental "Hunger" (0.36) je minimalistički emo-horrorčić bez kojeg album ne bi bio cjelovit, a onda dolazi prava instrumentalna electro-industrial/noise pržiona u obliku "Chase (remixed with Gera voice)" za koju je šteta da traje samo dvije i pol minute. S obilatim elektronskim reverbima pojačana je najdulja stvar "Dead souls romance (shadowplay remix)" u trajanju od 8 i pol minuta; uz koračnica-ritam (psihodelični slow d'n'b), najdojmljivija je korespodencija melodičnih zvukova, efekata i harmonija koji djeluju kao da su pokupljeni od najvećih majstora elektronske i avangardne glazbe kroz sklop osebujnog minimalizma. Naravno, vokal izlazi iz mračne utrobe zvijeri, a bez obzira na finalni učinak i želju samih autora, mene osobno ovaj komad asocira na strašan spoj ranih Cabaret Voltaire, Mark Stewart & Maffia i Adrian Sherwood-ovih elektronskih psycho eksperimenata. Ustvari, to sve je nekad bila ista scena Sheffilda koja se danas nažalost zavukla u uski, otprilike nešto brojniji, blizak krug štovatelja Third I. Tko je poslušao album Mark Stewarta iz 2008. godine zna da ta kemija među njima više ne postoji... (šmrc). Komad koji može uzrokovati mnoge posljedične sindrome uzrokovane slušanjem ovog albuma je naoko de-kompozicijski Sonic Youth/Hendrix/Merzbow/Alec Empire instrumental "Nazivo" (možda 'naživo') gdje se dočarava sva avangardno-kompozitorska sprega autora koji je prisegnuo najjednostavnijem mogućem obliku korištenjem prozračne mračne electro pozadine i nesnosne gitarske buke sa segmentima ukusno filtriranih interval distorzija o kojima se ima šta misliti i čuti. Nisu to riffovi i melodije, ovdje je naglasak na glazbi i zvuku koji je u okvirima naše ex-Yu scene vrlo rijedak, te ga se ne usude koristiti niti naši klasični moderni glazbenici jer je još uvijek avangardan i poprilično nerazumljiv. Third I su probijači 'ledenog brijega'. Kompozicija nosi određeni duh budućnosti apstrakcije, te je veliki biser albuma. Sa vrlo dobro zamišljenim konceptom, autori su prekinuli electro-noise fabulu albuma kompozicijom "Withdrawal (with Oyed)" koja je u znaku akustične gitare, zvukova električne gitare koji pomalo podsjećaju na gajde, elektronskom psycho pozadinom i posve normalnim, mirnim šaptavim vokalom. Kada bi netko ovu kompoziciju poslušao bez saznanja o cijelokupnom albumu, mirne duše bi mogao pomisliti da se radi o nekoj neo-folk ili David Sylvianovoj izgubljenoj demo-snimci. Posljednji broj "Final act" je prilično brutalan electo-noise (pomalo i industrial) s naravno obilatim reverbom vokala koji se ništa ne razumije (ali to i koncept albuma traži) u trajanju od punih 8 minuta.
Ovo je posve moderna glazba koja je oslobođena svih predrasuda o možebitnom komercijalnom učinku. Third I prave glazbu kako je osjećaju, oni su kompozitori novog vremena, ne koriste nikakve šablone mainstreama i instant potrošnje, te se posve uklapaju u underground krug autora koji otvaraju nova poglavlja u electro-industrial/ noise/ eksperimentalnoj glazbi. Oni koji znaju što su Neu!, Kraftwerk, Gong, Faust, spomenuti Throbbing Gristle, Cabaret Voltaire, Mark Stewart & Mafia, Sonic Youth, Merzbow... napravili po pitanju moderne glazbe, ovaj album će shvatiti kao posve normalni sljed koji nije kopija spomenutih veličina, već samo inspiracija koja se ovom prilikom očitala u vrlo mračnom konceptualnom albumu.
Album je odličan, te bi mu mogli pozavidjeti i mračni metal-izvođači.
Naslovi: 1.Arrival, 2.Hunt begins, 3.Show me your fear, 4.Hunger, 5.Chase (remixed with Gera voice), 6.Dead souls romance (shadowplay remix), 7.Nazivo, 8.Withdrawal (with Oyed), 9.Final act
Ocijena (1-10): 8
http://terapija.net/mjuzik.asp?ID=6617
Odmah na početku, za ugodno slušanje i razumijevanje albuma, treba odmah iz glave izbaciti onu uobičajenu 'bubu' da je elektronski gothic stvar thrash (ne)kulture. Mišljenja su uvijek podijeljena, kako na metal, punk ili hip-hop sceni koja ne priznaje ništa drugo osim čistog žanrovskog usmjerenja, tako i u rocku ili u ovom slučaju, elektronici koja je podijeljena na stotine segmenata. Jedni ne mogu smisliti druge i svatko misli da je u pravu. No, objektivno gledano, Third I je bogati progresivni band-projekt koji ne mora da se sviđa širokoj publici, ali u domeni onoga gdje se kreću s pravom se može reći da su 'svoj na svome'. Primjerice, kada bi kojim slučajem Depeche Mode zalutali u ovakvo slično zvučno okružje u šta je teško vjerovati, nabrijana kritika (a i publika) bi ih vjerojatno ishvalila do daske. A po ponuđenome materijalu, Third I su sa stajališta popularne alternativne scene daleko bliskiji Throbbing Gristle, Sonic Youth, Einsturzende Neubauten, eksperimentalnom Hendrixu i nezaobilaznom Merzbow, nego li nekom klasičnom indie-pop izvorniku.
Elem, album traje 40 minuta i nadahnut je stanovitom, meni nepoznatom mitu (ili priči) o Ađami (Adjami), biću koje živi oko Morave po močvarama i šumama, te s vremena na vrijeme dolazi u grad kako bi se nahranila strahom i ljudskim emocijama. U principu, riječ je o svojevrsnoj fantaziji kakva se često nalazi u motivima black, death i doom metalaca koji vade motive iz mitova i legendi (ili ih često sami izmišljaju), kako bi dobili posebnu egzotiku i mistiku vlastitog izraza. Sve skupa, ovdje je riječ o bajci koja na horror način predočava konceptualnu fabulu koja je itekako pogodna za neki film. A ovi Third I su itekako pogodna kompozicijska struktura...
Glazba koja se nalazi na albumu paralelno je vezana sa samom radnjom, te naslovi kompozicija doslovce navode slušatelja u sam tok ovog filma strave i užasa. "Arrival" je kratki intro koji odmah u startu dočarava mračan elektronski ambijent čitavog albuma sa bogatim psycho efektima i poprilično debelim iskorakom u modernu klasičnu glazbu. Vrlo ritmičan i tmurno zaglušujući instrumental "Hunt begins" počinje sporim taktovima nalik na udaranje po kongama koje su prva asocijacija za korake Ađami, te nakon cijelog niza sjajne eksperimentalno-ambijentalne psycho pozadine u kojoj se može čuti pravo kompozitorsko bogatstvo ovog 'trećeg oka', dolazi se do prve žrtve u kojoj se glavni akter naslađuje strahom - "Show me your fear". Tu se glavni vokal Gera (iz grindcore banda Cobi's Death) pretvara u opakog doom/black metalca koji iz grotla pakla strahota plaši svoju žrtvu kako bi je uspio 'smazati'. Pjesma je relativno umjerenog plesnog electro-industrial/ trip-hop (pa i dub) ritma, a sam ambijent često se može pronaći i kod doom-metal i psycho izvođača. Mračno, vrlo mračno... Uz sav mrak koji Third I ima, ovo je istovremeno i kristalno sjajna kompozicija. Kratki instrumental "Hunger" (0.36) je minimalistički emo-horrorčić bez kojeg album ne bi bio cjelovit, a onda dolazi prava instrumentalna electro-industrial/noise pržiona u obliku "Chase (remixed with Gera voice)" za koju je šteta da traje samo dvije i pol minute. S obilatim elektronskim reverbima pojačana je najdulja stvar "Dead souls romance (shadowplay remix)" u trajanju od 8 i pol minuta; uz koračnica-ritam (psihodelični slow d'n'b), najdojmljivija je korespodencija melodičnih zvukova, efekata i harmonija koji djeluju kao da su pokupljeni od najvećih majstora elektronske i avangardne glazbe kroz sklop osebujnog minimalizma. Naravno, vokal izlazi iz mračne utrobe zvijeri, a bez obzira na finalni učinak i želju samih autora, mene osobno ovaj komad asocira na strašan spoj ranih Cabaret Voltaire, Mark Stewart & Maffia i Adrian Sherwood-ovih elektronskih psycho eksperimenata. Ustvari, to sve je nekad bila ista scena Sheffilda koja se danas nažalost zavukla u uski, otprilike nešto brojniji, blizak krug štovatelja Third I. Tko je poslušao album Mark Stewarta iz 2008. godine zna da ta kemija među njima više ne postoji... (šmrc). Komad koji može uzrokovati mnoge posljedične sindrome uzrokovane slušanjem ovog albuma je naoko de-kompozicijski Sonic Youth/Hendrix/Merzbow/Alec Empire instrumental "Nazivo" (možda 'naživo') gdje se dočarava sva avangardno-kompozitorska sprega autora koji je prisegnuo najjednostavnijem mogućem obliku korištenjem prozračne mračne electro pozadine i nesnosne gitarske buke sa segmentima ukusno filtriranih interval distorzija o kojima se ima šta misliti i čuti. Nisu to riffovi i melodije, ovdje je naglasak na glazbi i zvuku koji je u okvirima naše ex-Yu scene vrlo rijedak, te ga se ne usude koristiti niti naši klasični moderni glazbenici jer je još uvijek avangardan i poprilično nerazumljiv. Third I su probijači 'ledenog brijega'. Kompozicija nosi određeni duh budućnosti apstrakcije, te je veliki biser albuma. Sa vrlo dobro zamišljenim konceptom, autori su prekinuli electro-noise fabulu albuma kompozicijom "Withdrawal (with Oyed)" koja je u znaku akustične gitare, zvukova električne gitare koji pomalo podsjećaju na gajde, elektronskom psycho pozadinom i posve normalnim, mirnim šaptavim vokalom. Kada bi netko ovu kompoziciju poslušao bez saznanja o cijelokupnom albumu, mirne duše bi mogao pomisliti da se radi o nekoj neo-folk ili David Sylvianovoj izgubljenoj demo-snimci. Posljednji broj "Final act" je prilično brutalan electo-noise (pomalo i industrial) s naravno obilatim reverbom vokala koji se ništa ne razumije (ali to i koncept albuma traži) u trajanju od punih 8 minuta.
Ovo je posve moderna glazba koja je oslobođena svih predrasuda o možebitnom komercijalnom učinku. Third I prave glazbu kako je osjećaju, oni su kompozitori novog vremena, ne koriste nikakve šablone mainstreama i instant potrošnje, te se posve uklapaju u underground krug autora koji otvaraju nova poglavlja u electro-industrial/ noise/ eksperimentalnoj glazbi. Oni koji znaju što su Neu!, Kraftwerk, Gong, Faust, spomenuti Throbbing Gristle, Cabaret Voltaire, Mark Stewart & Mafia, Sonic Youth, Merzbow... napravili po pitanju moderne glazbe, ovaj album će shvatiti kao posve normalni sljed koji nije kopija spomenutih veličina, već samo inspiracija koja se ovom prilikom očitala u vrlo mračnom konceptualnom albumu.
Album je odličan, te bi mu mogli pozavidjeti i mračni metal-izvođači.
Naslovi: 1.Arrival, 2.Hunt begins, 3.Show me your fear, 4.Hunger, 5.Chase (remixed with Gera voice), 6.Dead souls romance (shadowplay remix), 7.Nazivo, 8.Withdrawal (with Oyed), 9.Final act
Ocijena (1-10): 8
http://terapija.net/mjuzik.asp?ID=6617
Wednesday, June 10, 2009
DSR036 - [C.T.D.] - Deconstucted - Delayed - Reversed (RMXs Vol. 1)
This is a [C.T.D.] compilation of remixes done for many different D:S artists. Altough [C.T.D.] are harsh noise project, this compilation is in very ambiental, drone, industrial sound pretty much well organized in the auditive chaos. So please, download it right fucking now. More about [C.T.D.] here:[C.T.D.] MySpace page myspace.com/ctdelectronix
tracklist:
01 - Pornhouse - Drop Droping (Slow Droping Mix by [C.T.D.])
02 - Third I - Cold Chamber (Cold'n'Dark Mix by [C.T.D.])
03 - Dichotomy Engine - Curtains Are Falling (Drone Mix by [C.T.D.])
04 - Children Egoism - Mould Glitch (Error Mix)
05 - Wo0 - Sunkissed Ladymoon (Moonkissed Mix by [C.T.D.])
06 - Ivan Ckonjevic - Umesto Budjenja (Reversed Mix by [C.T.D.])
07 - Tearpalm - Objections On Luminance Of Things (Objection Of Noise Mix by [C.T.D.])
08 - Erekta - Ispod Dna (Below Mix by [C.T.D.])
file info:
size: 180mb
08 tracks - 44khz256kbps/mp3
free download http://www.megaupload.com/?d=N4TANVZX
Monday, April 13, 2009
Thursday, March 12, 2009
Tuesday, January 27, 2009
D:S vol. 1 (Dark:Scene Records, 2008)
Prvo izdanje Dark:Scene Records bila je ova kompilacija "D:S vol.1" koja je ubrzo iznjedrila i svoj drugi nastavak. Na oba cd-a nalazi se 40 izvođača. Svaki cd ima 20 pjesama s isto toliko izvođača.
Prvi cd "D:S vol.1" u trajanju od punih 70 minuta je sastavljen od imena iz Srbije i dva izvođača iz Hrvatske. Osim iz Beograda i Novog Sada, ovdje su izvođači koji dolaze iz Kragujevca, Petrovaradina, Niša, Jagodine, Pančeva i Ćuprije što je dobar znak da se i izvan glavnih centara radi i prati suvremena scena koja je u ovome slučaju urbani underground. Pretežito je riječ o autorima i sastavima koji preferiraju electro-industrial izraz (DREDDUP www.myspace.com/dreddup sa skladbom "First blood" su tipičan primjer) s različitim odmacima poput SOK www.myspace.com/bandsok iz Novog Sada (pjesma "Face for the fist") koji imaju crtu Ministry ili SECRET MAN www.myspace.com/thedarkestelectro iz Novog Sada ("Frozen"), te NEUROTICA www.myspace.com/myneurotica sa ženskim vokalom također iz Novog Sada ("Delicate fantasy"), SIXTH JUNE www.myspace.com/sixthjune iz Beograda s također ženskim vokalom ("Everytime") gdje se osjeća mračni naboj izraza '80-tih poput Cabaret Voltaire, Depeche Mode, Front 242 i sl. Uz to, kompilacija predstavlja i drugačije orijentirane izvođače poput electro-noise CONDOLENCE www.myspace.com/condolence iz Kragujevca (kratka "Eaze", svega 46 sekundi), FIGURATIVE THEATRE www.myspace.com/intoleranceismyalterego iz Niša ("Oblivion and misery/ Atrocious camera"), naše industrial post-punk gothic poznanike f.O.f. www.myspace.com/pkpfof iz Rijeke ("Hello Christine", objavljena na "f.O.f." albumu za Slušaj najglasnije, 2007.) ili atmosferično-ambijentalni UNEXISTENCE http://unexistence.awardspace.com iz Jagodine (instrumental "Only rusty relics") i ONE FELL PREY http://minizdanja.awardspace.com također iz Jagodine ("Flickering existence"). Interesantno je da gotovo svi izvođači koriste engleski jezik osim sastava INJE www.myspace.com/injeinje iz Beograda sa ženskim vokalom (vrlo lijepa electro-pop skladba "Skrivenosemenica"), FRANJA KLUZ www.myspace.com/franjakluz iz Kragujevca (otkačena minimalistička vox-extended kabaretska parodija "Ua ua") i KANNTILEN ANTE PORTAS također iz Kragujevca http://kanntilenanteportas.awardspace (gothic skladba a'la Mizar "Plač košnice").
Uz DREDDUP i f.O.f., po mojem osobnom ukusu najviše me se dojmio V.I.T.R.I.O.L. MINSTREL iz Pančeva www.myspace.com/vitriolminstrel (mračan i lagani minimalistički atmosferičan electro noise-industrial "Communication"), MRT iz Novog Sada www.darksceneforum.co.nr (tribalni gothic instrumental "Undead lunch part II"), DEMENTIA ABSURDA www.myspace.com/dementiaabsurdanoise iz Hrvatske (eksperimentalni noise komad "Cynic") i posljednji na ovoj zbirki THIRD I www.myspace.com/krikunutrasnjosti iz Ćuprije koji kombiniraju lo-fi eksperiment sa psihodeličnim prostornim ambijentom ("Cold chamber"). Ovi posljednji kao i MRT tijekom 2008. su objavili i svoje albume za Dark:Scene Records, ali o tome kasnije.
Kompilacija donosi pregršt zanimljive glazbe i veliko je iznenađenje za sve ljubitelje electro, post noise-industriala i pripadajućih dark/gothic žanrova za koje se još uvijek nezna da postoje i egzistiraju u svojim skučenim underground okvirima.
Naslovi: 1.TAMERLAN - Beneath the moonlight, 2.SOK - Face for the fist, 3.SECRET MAN - Frozen, 4.CONDOLENCE - Eaze, 5.F.o.F. - Christine, 6.DREDDUP - First blood, 7.NEUROTICA - Delicate fantasy, 8.SIXTH JUNE - Everytime, 9.INJE - Skrivenosemenica, 10.FRANJA KLUZ - Ua ua, 11.CUT N PASTE - Dead and gone, 12.FIGURATIVE THEATRE - Oblivion and misery/ Atrocious camera, 13.V.I.T.R.I.O.L. MINSTREL - Communication, 14.MRT - Undead lunch part II, 15.KANNTILEN ANTE PORTAS - Plač košnice, 16.VAMP VOLTAGE - Symptoms, 17.UNEXISTENCE - Only rusty relics, 18.ONE FELL PREY - Flickering existence, 19.DEMENTIA ABSURDA - Cynic, 20.THIRD I - Cold chamber
Ocjena (1-10): 7
[source]- Horvi, Terapija.net webzine
VA Elektronska Industrija Niš 2
A postojala je i 'Elektronska industrija I'? :) Ako nije, ovaj 'II' iz naziva uspjesno privlaci paznju. Jedini (iako je to omanji) problem predstavlja pomalo neuskladen odnos plesnog i manje plesnog no u cjelosti radi se o interesantnom ostvarenju gdje je prednost vidljivo pruzena kompilacijskoj autenticnosti a ne nuznom redanju ovih ili onih predstavnika tzv. 'industrijske' scene.
Uvod s DeepArtMent uvelike podsjeca na dugometrazne, usporene tech-noir komade Alana Wildera. To prepoznatljivo naginjanje ambijentu protkanog 'jazz' nijansama tesko je zaobici ali ovakav lagani uvod znak je solidne konceptulane promisljenosti uvodenja slusatelja kroz postupnu eskalaciju stilova - vec sljedecim, osjetno plesnijim elektro-predloskom dobre 'stare' Margite.
'Just Do(minate) It' kvalitetom ne odskace ali niti nadilazi bilo koju drugu provokativnu Margitinu studiju - radi se o jos jednom, tipicnim crnim humorom protkanom plesnom komadu, koji ima vise zajednickog s klupskim miljeom nego apokalipticnim industrijskim establishmentom u koji je ovdje uklopljen. Iako mi ovdje ponavljanje 'SS' retorike u kombinaciji s S/M-om nije nesto pretjerano novo. Efektno koliko moze biti ako pomnije pratimo rijeci pjesme, no 'Blitzmadel' je daleko ozbiljniji i provokativniji komadic drustvene kritike.
Za razliku od ove, pomalo nespretne varijacije na temu, 'People of Yugoslavia' predstavlja daleko bolji i skakljiviji materijal - s onim prepoznatljivim Margitinim smislom za sokiranje.
Third I nastavljaju stilski niz DeepArtment - njihov 'Light Over the
Figurative Theatre pak idu u svoj naizmjenicni okrsaj s plesnim ekstremom - generalno slusano vrlo efektan i nabrijan klupski dragulj ali na trenutke isto tako svoje vrijeme gubi izvjesnim diskoidnim banalnostima. Duboki glas koji na trenutke upada u stvar (u adekvatnom mracnjackom tonu izgovarajuci rijec 'Emotion' ?) donosi dodatne pozitivne bodove ovoj temi. Nazalost 'Love Object' kao nekakav pravovaljani tematski nastavak ne odmice se previse od potrosnog elektro-predloska, bilo kao varijacija na temu 'Emotional Loser' ili u odnosu na bilo koji drugi primjer iz proslosti i sadasnjosti, nevezan uz ovu kompilaciju. Solidan elektro kojem necemo odoljeti na plesnom podiju ali nista dalje od toga.
Zero Syndrome je zanimljivo koncipirana ali pomalo isprazna tema - iako u ovoj cjelini ima svoju adekvatnu funkciju neuravnotezenog, ambijentalnom podredenog 'fillera'. Tearpalm sa svojim 'Mimohodom' takoder dostojno drze razinu ispod koje kompilacija nece pasti - nedoreceni trestavi uvod prozet zvuku nalik radijskim frekvencijama, kojima nastoje izokrenuti slusateljsku hipofizu, polagano nas uvodi u rasplamsavajuci plesni nemir koji se ni na samom kraju ne predaje, postupno se vracajuci u uho kao podsjetnik kako 'nije gotovo kad mislimo da je gotovo'. Meni osobno ovdje i ponajbolja tema. Zavrsna 'Gorka krv' pak zaokrece se za 180o, kroz svojih 8 minuta pruzajuci revijalan ugodaj odjavne spice za jednu, tematski solidnu kompilaciju.
Pornhouse i njihov 'Here Comes the Witch' je naporan primjer industrial-drone isfuravanja na groteskno. To naricanje sampleovima u kojima su obavezne kljucne fraze 'fucking' i bolni uzvici poput 'no!' skrivene iza kosmarnih tekstura modificiranih distrozija, kojima se favoriziraju mucni prizori nekakvog mucenja u kojima ionako ne zelimo sudjelovati, vec je toliko puta evidentirano - ponekad s manje ili vise uspjeha. No ovdje iako efektno ne zvuci previse uvjerljivo. 'Ignorance Is grey' igra na slicnu kartu - zvukovno i retoricki, ovo je naprosto necija tuda tamna komora (The Grey Area) s kojom se izvodac uziva poigravati jednim segmentom (vrlo nalik 'Hamburger Lady'), uvjeren kako je stvorio sebi autentican komadic 'apokalipse danas'.
Za razliku od njih, DeepArtment pokazuju kako su stilski puno inovativniji i skloniji interesantnim razradama a ne pribjegavanju jednoj uvrijezenoj formuli - u odnosu na uvodni 'Greysland', 'True Legend' za koji je korak radikalniji odmak, prozet puno ugodnijim tonom i predstavlja jedan od vrhunaca kompilacije - sa svoje dvije teme DeepArtMent ovdje pokazuju kako njihov izraz ako nastave njegovati ovakvu estetiku, moze nadici koncept pukog kompiliranja glazbe za individualne slusateljske bijegove iz stvarnosti. 'True Legend' na trenutke demonstrira kako su mozda trebali danas zvucati i jedni Laibach koji unatoc svojim trivijalnim stislkim saranjima i dalje glase kao nedokucivi kunst.
[source] - Camera Obscura forum
THIRD I: Reflections Of Internal Pain (Dark:Scene Records), 2008
Third I je elekronski duet iz Ćuprije i Niša koji ima brojna izdanja i pojavljivanja na različitim kompilacijama 2007 i 2008 godine. Interesantan je njihov naslov 3way split "Ko ne plati na mostu, platiće na Ćupriji" kojeg je objavio Zvukovina (zvukovinanoise.blogspot.com).
Polovina dueta je Nenad koji je sudjelovao na onom čudnovatom kolaboracijskom albumu FIGURATIVE THEATRE & DICHOTOMY ENGINE - "Mind Theater & Soul-Engine Sequencer" (2008, Dark:Scene Records). Za razliku od one, meni nerazjašnjene kemije s tog albuma, Third I su pravo oslobađanje. 13 minuta prekrasne ambijentalne elektronske industrial-noise glazbe u 5 vrlo jednostavnih instrumentalnih kompozicija koje nose autorsku priču o boli, plaču i cviležu. Nema se šta dodati ili oduzeti. Ovo je prekrasan elektronski industrial-noise 'dream-pop' glazbeni ambijentalni svijet u rangu laganog Merzbow i eksperimentalnog Nocturne. Zvukovi pršte na sve strane i teku mirno poput svakodnevne uzburkane rijeke.
Nije plesna glazba, ali je odlična za poslušati. Fine harmonije, odmjereni raspon elektronske razlivene buke i efekata. Preljepo. Užitak za uho! Poslije ovog slušati Jean Michel Jarre-a i Vangelisa je prčija i seljačija na kvadrat. Ovo je umjetnost elektronske ambijentalne buke. Ovo je kratko, jasno i fantastično! Bravo ekipa, to je fenomenalno! Ima netko tko može bolje?
ocjena albuma [1-10]: 8
[source]- Horvi, Terapija.net webzine
Subscribe to:
Posts (Atom)