Završen je remiks pesme "Tar Lakes" koji će nositi podnaslov "This Summer We Travel to Jerusalem". Originalna pesma "Tar Lakes" se nalazi na albumu "Sugar and Infection" industiral benda Syphil (Sombor). Remikse ove pesme će, pored Third I, uraditi još i Tearpalm i Temerlan i time će biti zaokružena "Sugar and Infection" priča.
Wednesday, June 9, 2010
Wednesday, May 5, 2010
Third I appEARs on Araneum Soundtrack (2010)
http://darkscenerecords.co.nr/ http://filmaraneum.co.nr/
Thursday, April 29, 2010
Albumi “Everyday Madness” i “Biomachina” dostupni za besplatan download
“Everyday Madness”
“Na tromeđi ambijenta, indastrijala i nojza, Third I slikaju savremeni život iz distopijskog ugla, u čijim kadrovima tame nema mesta ni za zrnce svetlosti. Potmula mašinska isparavanja i bučne tapiserije presečene su onespokojavajućim govornim semplovima i mestimičnim glitch ritmovima, a čitava atmosfera pretežno je nalik na kanalizacionu - mračna i memljiva, sa preovlađujućom zlokobnom tišinom koju tek katkad prekida kapanje vode iz cevi i nešto konvencionalniji, distantno profilisani instrumentarijum.” (Nas Dvoje blog)
“U kompletu gledano, album je od glave do pete uvijen u artističko ruho kroz profinjene pasaže, dotjerane ambijentalne sekvence i lišen je nepotrebnih eksperimenata kojima bi se popunjavao 'prazni hod'. Definitivno je posve jasno da su Third I od eksperimentalnog band-projekta izrasli u vodeću perjanicu ovozemnog electro stila sa mnogim pripadajućim sufiksima (noise, industrial, ambient, harsh, dark-wave...)…” (Terapija.net)
>>>Download link: http://www.archive.org/download/TI016/TI016.zip
CDr dostupan na www.myspace.com/slusajnajglasnije
“Biomachina”
“S popriličnom SF metaforičkom fabulom o cyber-futurizmu kroz samo 3 kompozicije u trajanju od 20 minuta, ovaj dvojac je ponovno osmislio intrigantnu glazbu u kojoj su prepustili mašti i eksperimentima na volju…Third I su podarili svoju viziju ne baš optimističnog svijeta u kome vodeću ulogu imaju cyber organizmi, te je čitav materijal vrlo pogodan za neki filmski soundtrack s veoma morbidnom fabulom o predstojećem smaku svijeta.” (Terapija.net)
>>>Download link: http://www.archive.org/download/TI015/TI015.zip
CDr dostupan i na hellycherry@gmail.com (Srbija) i www.nistavilo.net/circumanalis (Hrvatska)
Novosti iz THIRD I laboratiorije
U toku je rad na dekonstrukciji i rekonstrukciji Syphilove pesme “
Wednesday, April 14, 2010
Thursday, March 25, 2010
Recenzija albuma Everyday Madness
I ovlašnim pogledom na mnogobrojne samozvane spasioce i nosioce rokenrol spomenice na Balkanu, stvari su poprilično jasne. Savremena muzika odavno nije stvar od vitalnog značaja za svakodnevni život, uprkos jalovim pokušajima da se na medijske oruk mišiće ta percepcija promeni, te čitava priča, koja ipak dosta znači nekim pojedincima, ostaje na entuzijastima koji manje iznose svoje grandiozne planove u javnost a više krvavo rade za dobrobit (dobrovoljne) umetničke margine.Jedna od takvih živih relikvija je Zdenko Franjić, vlasnik legendarne zagrebačke etikete Slušaj najglasnije, koja svojim konstantnim višedecenijskim radom ubedljivo pokazuje da regionalnu muzičku scenu nema preke potrebe spasavati kada je već sasvim živa i zdrava. Zahavaljujući diskografskoj lenjosti i javašluku u Srbiji, Franjić je upao na ogroman brisani prostor, pružajući izdavačko utočište brojnim srpskim muzičarima nevoljnih na medijski diktat domaćeg šou biznisa u pokušaju. Spasavajući ih od zaborava, Franjić je bez previše pompe jedini kandidat za bistu kada bi se iste vajale za doprinos boljitku domaće scene.U nizu mnogobrojnih srpskih sastava čiji je Franjić dobrotvor, poslednja stanica je kolektiv Third I, čije je stanište raspolućeno na potezu Ćuprija-Niš. Grupa, kroz koju fluktuira nekolicina muzičara, aktivna je već nekoliko godina, a Everyday Madness je njihovo najnovije studijsko izdanje.Ovo ostvarenje prikazuje bend u nesumnjivo radikalnom muzičkom svetlu za slušalačke laike, svesno umanjujući krug zainteresovanih za njihovo stvaralaštvo surovošću muzičkog izraza koji baštine. Na tromeđi ambijenta, indastrijala i nojza, Third I slikaju savremeni život iz distopijskog ugla, u čijim kadrovima tame nema mesta ni za zrnce svetlosti. Potmula mašinska isparavanja i bučne tapiserije presečene su onespokojavajućim govornim semplovima i mestimičnim glitch ritmovima, a čitava atmosfera pretežno je nalik na kanalizacionu - mračna i memljiva, sa preovlađujućom zlokobnom tišinom koju tek katkad prekida kapanje vode iz cevi i nešto konvencionalniji, distantno profilisani instrumentarijum.Sudeći po naslovima tema, Third I sebe vide kao zvučni produžetak dadističke prakse, neku vrstu nastavljača beskompromisne anti-tradicionalističke tradicije prethodnog veka. Nema sumnje da je ova pretenzija u pogledu sastava legitimna, ali bi za višu ocenu bilo nužno isporučiti izazovnije teme. Zato Everyday Madness pretežno iscrpljuje smisao svog postojanja više kao audio test izdržljivosti nego što uspeva da nagradi slušaoca kojekakvim vanrednim uvidom u lepotu ružnoće, što je postulat na kome se zasniva čitava estetika (eksperimentalne) savremene umetnosti. Kad smo već kod toga, pomenuti estetski potencijal je prisutan, ali se na Everyday Madness tek ponekad ispoljava u kompletnoj razigranosti, kao što je to slučaj u shizodnom komadu Nylon (Fluxus and avant-garde), koji sam po sebi liči na suludo vozanje mozga u centrifugalnim obrtima bubnja veš mašine. Možda vi nađete nekog svog favorita, klikom na link vam se pruža prilika takve vrste.Everyday MadnessIzvor: http://nasdvoje2.blogspot.com/2010/03/third-i-everyday-madness-daily-life.html
Wednesday, March 3, 2010
Recenzija Everyday Madness by Terapija.net
Niško-ćuprijski majstori elektronskog sofisticiranog zvuka otplovili su u ambijentalne teritorije i napravili malo remek-djelo povezavši nekoliko vitalnih karakteristika žanra sa metaforičkom instrumentalnom fabulom kroz artistički dnevnik svakodnevice.Svega mjesec dana nakon odličnog EP-ija "Biomachina", Third I 19.II 2010. isporučuju svoj novi, ovaj puta kompletan dugosvirajući rad koji iznosi gotovo 50 minuta. Izdavač je ponovno zagrebački Circumanalis Records, a interesantno, prva edicija objavljena je samo kao audio kaseta u svega 15 komada, dok je za preostalu znatiželjnu audijenciju ponuđen download u ograničenom broju. Naravno, Third I traže i izdavača koji će objaviti i cd.
Kao i uvijek do sada, Third I su ponovno potegnuli u koncept koji je ovaj puta tematski vezan uz ludilo svakodnevnog života, tako da neke skladbe već svojim samim naslovima dovoljno govore tome u prilog. Primjerice uvodna "Neurosis" sa avangardnom jazz-piano melodijom, umjereno plesne glitch skladbe "Naked souls" i "Wrong child", ambijentalna "Raison noir (crying time)" sa gnjecavim ženskim plačom - naricanjem, potom slow-down ambijentalka "Dirty (at the sea of dirt)" ili vrlo uznemirujuća "Cold estate". Album je u kontekstu razdvojen sa tri kratka skit-instrumentala "Passage one - DADA machine!", "Passage two - DADA alarm", "Passage three (DADA compactor)" koji odvajaju 4 poglavlja. Prvo je vezano uz globalnu neurotičnu klimu ljudskih svjetonazora, drugi uz emotivne preokupacije, dok su treći i četvrti zasnovani na umjetničkim, filozofskim, apstraktnim i futurističkim motivima. Naglasak na dadistički (a i glazbeno avangardne) zasnovane principe posebno su došli do izražaja u trećem i četvrtom dijelu albuma gdje su jednu kompoziciju naslovili "Tristan Tzara" po pseudonimu čuvenog rumunjskog osnivača dadaizma Sami Rostenstocka. Ujedno, ovo je i sama kulminacija albuma kroz psihodelični dekor u ambijentalnom house/ chill-out tempu koji bi dušu dao za ona prva četiri-pet čuvena The Orb ambijentalna albuma iz 90-ih (osobito "Orbus Terrarum" 1995. i "Orblivion" 1997). Posljednji dio albuma uz tek jedan svjesni minimalistički dance kompromis "Nylon (fluxus and avant-garde)" (koji je daleko od bilo kakvih krucijalnih pop predznaka) donosi dva tipična ambijentalna komada "Ctpax" i "Tabula rasa (an open box)" u kojima je naglasak stavljen na blaži oblik electro/noise-industriala, dok je posljednji vrlo kratki izvodnik "It will end in silence!" točka koja na ambijentalno nježan i ovaj puta melodičan način funkcionira kao 'konac koji djelo krasi'. Kasetna verzija sadrži još po dvije različite verzije skladbe "How Satan Gets Into Your Head" koje su ranije objavljene na split albumu sa Mein Kinder (za Smell The Stench) i prvom oficijelnom Third I albumu "When Tomorrow Hits" iz 2007.
U kompletu gledano, album je od glave do pete uvijen u artističko ruho kroz profinjene pasaže, dotjerane ambijentalne sekvence i lišen je nepotrebnih eksperimenata kojima bi se popunjavao 'prazni hod'. Definitivno je posve jasno da su Third I od eksperimentalnog band-projekta izrasli u vodeću perjanicu ovozemnog electro stila sa mnogim pripadajućim sufiksima (noise, industrial, ambient, harsh, dark-wave...), tako da je poimanje eksperimentalnosti kod njih sistemom kvantiteta daje kvalitetu preraslo u stilski prepoznatljive bravure. S ravnomjerno prilagođenim odnosom undergrounda i pritajenog ambijentalnog chill-out popa, ovaj album oduševljava u svim pogledima; pun je kompaktnog istraživačkog duha koji se postepeno gradi kroz sofisticiranu fabulu, apstrakcije koje su samo formalno nadrealističke jasno su ocrtane kroz fino ugođenu sintezu minimalizma i psihodelije tek s povremenim elementima vokalnih ekspresija, tako da djelo potpuno zadovoljava i umjetničke, a i one uhu milozvučne kriterije. Da Third I prave glazbeni opus koji je za stepenicu više od trenutne ovozemne electro scene potvrdili su i ovim albumom na kojem prevladavaju njihovi savršeni principi gradnje materijala koji ne stremi u nepoznato. Tema je svjetovna i kao takva ovdje je potpuno pogođena bez ikakvih okolišanja, te shodno tome nije na odmet ne spomenuti da je riječ o jednom od njihovih ponajboljih ostvarenja koje je ovaj puta potpuno usmjereno na humanost estetike bez obzira bila ona mračna, depresivna, alarmantna ili atrificirana. Samo je šteta za ovaj tandem da i dalje ostaje užitkom za maleni krug publike, no ovaj materijal ima dovoljno velike potencijale koji bi se u nekim drugačijim okolnostima, a i na drugom mjestu mogli odraziti u sasvim širim relacijama.
horvi // 02/03/2010
http://terapija.net/mjuzik.asp?ID=8126
Friday, February 19, 2010
THIRD I – EVERYDAY MADNESS out now!
Press release"Well, you have already heard something about Third I here if you read one of the earlier posts. It seems that these guys just don’t know how to stop, but don’t think of that as something bad – on the contrary, here we have another brilliant album barely a month after the release of “Biomachina”. This time the subject is coping with quotidian insanity of ourselves and those who surround us, appropriately named “Everyday Madness: Daily Life Soundtrack”. Almost an hour in duration, including two versions of their earlier song “How Satan Gets Into Your Head” (each recorded onto its own side of the tape after the regular tracklist, both previously released by Smell The Stench on a split CD with Mein Kinder and earlier Third I album “When Tomorrow Hits…”, respectively), this dadaistic industrial noise recording will surely remind you of why it would sometimes be great without those pesky humans bugging you around. Limited to 15 copies. Released 19 Feb 2010. Circumanalis Records (Croatia)" Get it at
http://circumanalis.wordpress.com/
hellycherry@gmail.com
THIRD I – BIOMACHINA out now!
Press release"THIRD I is a prolific industrial noise project and here we have about 20 minutes of fantastic soundscapes divided into 3 tracks, telling a story of not-so-distant future in which humans are “improved” by various implants and other high-tech SF gadgets until they become real cybernetic organisms. A great soundtrack for the upcoming apocalypse! The CD-Rs are packed in hardware grid bags to make the whole story more realistic and the release is limited to 50 copies. Released 15 Jan 2010. Circumanalis Records (Croatia)." Get it at
hellycherry@gmail.com
Monday, February 1, 2010
Recenzija albuma Biomachina
Third I su s ovim radom ponovno promijenili izdavača, ovaj puta su povjerenje prepustili novoj zagrebačkoj d.i.y. etiketi Circumanalis Records koja objavljuje uglavnom audio kasete, mada niti cd kao nosač zvuka nije mimoiđen. Do sada su objavili oko petnaestak izdanja, a s radom su počeli u rujnu 2009., pa koga zanima može im se obratiti... Naravno, etiketa je pokrenuta isključivo za industrial, harsh, noise, eksperimentalnu, te pripadajuću, 'čudniju' i teže probavljivu glazbenu scenu, a objavljuju uglavnom limitirana izdanja od po nekoliko desetaka primjeraka. Ovaj rad objavljen je kao cd.Od svojeg posljednjeg, fantastičnog albuma "I I I I I I I" (2009, Slušaj najglasnije/ Helly Cherry d.i.y.), Third I su počeli sve učestalije održavati koncerte, te ako će biti sreće i dobro sklopljenih dogovora bez 'gluhog telefona', mogli bi ih vidjeti uživo negdje i u Hrvatskoj. Ne bi bilo loše da se upakiraju sa Figurative Theatre, Tearpalm, pa i Bokerinijem ako nađe vremena za recitiranje svoje slem poezije. Jao, kakav bi to koncert bio... Govorim to iz razloga jer su Goribor u Zagrebu strahovito popularan band kome na koncerte dolaze horde obožavatelja, a ovaj paket aranžman iz Niša ništa drastičnije ne zaostaje za Saletom, Pitijem i kompanijom u zvučnom pogledu. Bokerini im je stilski i lirski najbliži, Figurative Theatre su uglavnom plesni EBM sa vrlo zvrkastim i otkačenim nastupima, Tearpalm je najbliži ambijentalnoj glazbi, dok su Third I najkompleksniji i najtvrđi eksperimentatori, no i oni povremeno ostvare poneko 'plesnije' djelce. Svi oni međusobno surađuju i uglavnom zajedno nastupaju, rade kolaboracije i još pregršt poslova izvan matičnih bandova, a sam Third I koji je projekt band Nenada Popovića iz Ćuprije povremeno je potpomognut suradnjom već spomenute ekipe. Za ovu priliku ponovno je udružio kompozitorske afinitete sa Peđom Živanovićem, glavom, alfom i omegom Figurative Theatre, te su ovaj puta osmislili, uvjetno rečeno, instrumentalno djelo koje je uglavnom lišeno vokalnih sekvenci izuzev nekoliko kraćih loop/ spoken-word naracija koje su poprilično nerazumljive.
Po običaju, njihova djela uvijek imaju priču i koncept, a ovaj puta to je čudnovata fikcija čovjeka kao mašine. S popriličnom SF metaforičkom fabulom o cyber-futurizmu kroz samo 3 kompozicije u trajanju od 20 minuta, ovaj dvojac je ponovno osmislio intrigantnu glazbu u kojoj su prepustili mašti i eksperimentima na volju. Prva "Nerv" je skladno aranžirana sa zaglušujuće potisnutim hipnotičkim repeticijama teškog takta ritam mašine i putujućim trip-noiseom na koji je nafilan vokal koji u nerazgovjetnoj jeki priča tekst kojeg, moram priznati, nisam baš najbolje razumio zbog obilja halova i delay efekata. Atmosfera je vrlo mistična, neurozna i rastrgana, baš kao da se kidaju živci u naletu stresa. Iduća, "Cell" donosi poznatu pulsirajuću Throbbing Gristle noise ambijentalnost gdje se sa zvukovima eksperimentira do mile volje, no ovdje je prisutan kompaktan takt ritam mašine, kao i relevantno osmišljen 'tupi' bas efekt, tako da je skladba na nekim dionicama u plesnom temperamentu, dok je "Medulla Oblongata" teški kakofonični komad prepun vraških improvizacija i olovno sumorne, gotovo harsh-noise atmosfere. Kako stvari stoje, Third I su podarili svoju viziju ne baš optimističnog svijeta u kome vodeću ulogu imaju cyber organizmi, te je čitav materijal vrlo pogodan za neki filmski soundtrack s veoma morbidnom fabulom o predstojećem smaku svijeta.
Cd je štampan u samo 50 primjeraka, objavljen je 15.I 2010., te stoga požurite jer će vrlo brzo nestati.
ocjena albuma [1-10]: 8
horvi // 31/01/2010
http://terapija.net/mjuzik.asp?ID=7950
Friday, January 29, 2010
THIRD I & TEARPALM live @ Panic Room (Zica), 4.2.2010.
Tearpalm u svojoj live postavi i THIRD I uvijen u sugestivnu tminu svojih najnovijih nauma čuvaju Vam mesto!
Četvrtak, 4. februar 2010.
Klub "Žica", Kraljevića Marka 5
Svirka počinje u 21h.
Upad: 100 RSD
"(ukoliko ne vidite ispod Tearpalm piše “post-industrial + psychedelic + ambient”, a ispod THIRD I- “industrial + drone + noise”. Dakle, bilo bi dobro da čak i ako ste punoletni dođete u pratnji roditelja.)"
http://mislitemojomglavom.com/?p=410
Četvrtak, 4. februar 2010.
Klub "Žica", Kraljevića Marka 5
Svirka počinje u 21h.
Upad: 100 RSD
"(ukoliko ne vidite ispod Tearpalm piše “post-industrial + psychedelic + ambient”, a ispod THIRD I- “industrial + drone + noise”. Dakle, bilo bi dobro da čak i ako ste punoletni dođete u pratnji roditelja.)"
http://mislitemojomglavom.com/?p=410
Wednesday, January 13, 2010
THIRD I na Top20 2009. po izboru sajta Terapija.net
albumi iz regije:1. BERNAYS PROPAGANDA - Happiness Machines
2. DREDDUP - El Conquistadors
3. CLAYMORE - Metronome
4. RAZNI IZVOĐAČI - Dark tribute to Lepa Brena
5. RAZNI IZVOĐAČI - Na vam ga
6. THIRD I - I I I I I I I
7. SYPHIL - Transfix Bitch, Early Works 2004-2006
8. PMG KOLEKTIV - Prijatelski ogan
9. IVAN ČKONJEVIĆ - Plavi bicikl pod oblacima rđe/ Umesto buđenja
10. PUNKREAS - Glavom kroz zid
11. DBAU - Mašina
12. PNDC & HOUSEWORK - Secondhand Language
13. GRATE - Prodaj nas
14. FIGURATIVE THEATRE & SONIC TENSION - Dream Sequence Phenomena
15. COMA STEREO - Transgalaktika
16. PORNHOUSE - Hide Behind The Noise, vol.2
17. CHILDREN EGOISM - Eleven Axis
18. BEI THE FISH - Time To Make Things Right
19. TAMERLAN - The Antiexistence
20. DICHOTOMY ENGINE - Tales Of The Forgotten Ones
Sunday, December 27, 2009
Koncert Third I vs Figurative Theatre
Klub Jebaga (YeahBug@), Nis, 24.12.2009.
"Po prvi put sam na hepeningu (sto mi je neki izraz za gig+performans) ova 2 projekta samo zato sto mrzim desavanja u Nisu... Medjutim...
Pocetak je sa nekih 22.30 pomeran za ponoc sto je dodatno podrgejalo osecaj za filing. U 00.00. na binu izlazi okosnica Figurative Theatra (muskarac u dugom koznom mantilu i e.neubauten majci i cura u kostimu titovih pionira) i Nesa Third I za laptopom. Do tada su na njoj vec bili gitarista, gitaristkinja (mozda basistkinja) i lik za klavijaturama.
U publici do 50 ljudi, sto je sasvim pristojna brojka a ni sam klub nije preveliki tako da je sve izgledalo solidno popunjeno.
Sa razglasa rece dark ambient zvuk sto je efikasno za pocetak, nadopunjuju se hard ritmovi i vokal (cija se preglasnost u pocetku brzo ispravlja). Minimalizam sa klavijautura i obscurno dodatno ubrzanje, od strane Nese, sa laptopa do primitivnog tehno/elektronskog zvuka sa po kojim specijalnim efektom. I sve to prati cura (gorespomenuta titova pionirka) udarcima cekica o kljesta. Sasvim solidno ozvucenje. Atmosfera se zahuktava, klub zajgrejava, time i pevac pocinje da se svlaci do pojasa, cesto zavrsava na podu dok dvaputa-gorespomenuta cura pocinje performans sa njim koji traje pa sve gotovo do kraja koncerta. Nehronoloskim redom: iscrtava mu kraminom petokraku i anarhiju, pise na ledjima "dada", obmotava selotejpom, toletnim papirom (uz njegovu "tuzbalicu" da (ni)smo govna), baca karte u publiku (uz pevacevo naredbodavno "mi nismo karte!"), vezuje kais oko vrata i vodi kao psa, kad-kad i zaplesu, svecom prolazi medju ljude... Imalo je efekta na publiku, aplauzi posle svake numere. Ni "muzicari" ne ostaju duzni i vec na fiksnu matricu pocinju slobodoumno da improvizuju. Ukljucuje se i elektricna violina! A za jednu stvar i Gera Cobi's death na vokalu (growl/scream). Sve to traje nesto vise od sat vremena (sto je i jedina zamerka jer je u potpunosti kvaliteta bez ponavljanja je mozda bilo za nekih 45 min) a onda za kraj "obrada" Dobrog Isaka "Ona se igra nozem" sto triputa-gorespomenuta cura i radi. Inace se zove Kata ali je ovog puta bila Cut-a jer je stvarno nehotice posekla partnera...
Moguce da Nis ovo nije ni zasluzio, a izvodjacima svaka cast!"
Goran / PMK Records
Pocetak je sa nekih 22.30 pomeran za ponoc sto je dodatno podrgejalo osecaj za filing. U 00.00. na binu izlazi okosnica Figurative Theatra (muskarac u dugom koznom mantilu i e.neubauten majci i cura u kostimu titovih pionira) i Nesa Third I za laptopom. Do tada su na njoj vec bili gitarista, gitaristkinja (mozda basistkinja) i lik za klavijaturama.
U publici do 50 ljudi, sto je sasvim pristojna brojka a ni sam klub nije preveliki tako da je sve izgledalo solidno popunjeno.
Sa razglasa rece dark ambient zvuk sto je efikasno za pocetak, nadopunjuju se hard ritmovi i vokal (cija se preglasnost u pocetku brzo ispravlja). Minimalizam sa klavijautura i obscurno dodatno ubrzanje, od strane Nese, sa laptopa do primitivnog tehno/elektronskog zvuka sa po kojim specijalnim efektom. I sve to prati cura (gorespomenuta titova pionirka) udarcima cekica o kljesta. Sasvim solidno ozvucenje. Atmosfera se zahuktava, klub zajgrejava, time i pevac pocinje da se svlaci do pojasa, cesto zavrsava na podu dok dvaputa-gorespomenuta cura pocinje performans sa njim koji traje pa sve gotovo do kraja koncerta. Nehronoloskim redom: iscrtava mu kraminom petokraku i anarhiju, pise na ledjima "dada", obmotava selotejpom, toletnim papirom (uz njegovu "tuzbalicu" da (ni)smo govna), baca karte u publiku (uz pevacevo naredbodavno "mi nismo karte!"), vezuje kais oko vrata i vodi kao psa, kad-kad i zaplesu, svecom prolazi medju ljude... Imalo je efekta na publiku, aplauzi posle svake numere. Ni "muzicari" ne ostaju duzni i vec na fiksnu matricu pocinju slobodoumno da improvizuju. Ukljucuje se i elektricna violina! A za jednu stvar i Gera Cobi's death na vokalu (growl/scream). Sve to traje nesto vise od sat vremena (sto je i jedina zamerka jer je u potpunosti kvaliteta bez ponavljanja je mozda bilo za nekih 45 min) a onda za kraj "obrada" Dobrog Isaka "Ona se igra nozem" sto triputa-gorespomenuta cura i radi. Inace se zove Kata ali je ovog puta bila Cut-a jer je stvarno nehotice posekla partnera...
Moguce da Nis ovo nije ni zasluzio, a izvodjacima svaka cast!"
Goran / PMK Records
vise informacija na
www.facebook.com/thirdinoise
www.myspace.com/krikunutrasnjosti
www.myspace.com/intoleranceismyalterego
fotografije na
http://www.facebook.com/album.
izvor: HELLYCHERRY webzine
Friday, December 18, 2009
Friday, November 6, 2009
Figurative Theatre vs Third I iliti BUKA U MODI
28.10.2009., klub Yeti, Niš, ulaz besplatan
Ok, neki će me optužiti za zloupotrebu službenog položaja pošto u svom zinu/blogu pišem o svom bendu. Iskreno, za to me baš i stiska a i nisam ni prvi ni poslednji koji to čini. I bez bojazni, neće ovo biti neki klasičan izveštaj, više nabacane objektvine činjenice. Da li je to bilo dobro ili ne, šta su drugi rekli,... pa pitajte ih...
O čemu se radi? FT i 3rd I generalno imaju iste članove, bar za neko živo izvođenje. Ta dva entiteta su neka vrsta sijamskih blizanaca. Nastup jednog je istovremeno i nastup drugog. I do marta meseca ove godine repertoari su odvajani u dva bloka. Usledila je promena tako da se sada svira „ukršteni“ repertoar. I skapirali smo da je to neki sasvim odgovarajući način, u isto vreme dovoljno dinamičan i dovoljno provokativan da proba da publici zadrži pažnju koliko treba. Sve ovo se poklapa sa,...hmm pa recimo nekom evolucijom FTa u performans akt. I prvi ovakav nastup se desio pomenutog marta meseca i naišao je na brojne komentare. Loši, dobri, pljuvanje, odobravanje, svi su oni bili pokazatelj da se radi o pravoj stvari.
Nakon pola godine došlo je vreme da se ovakav nastup ponovi. Koncept je postojao, ideja previše i tu je trebalo naći neki balans... Cela priča se od proslog koncerta pročula tako da je dosta ljudi iz okruženja čulo da se ovde radi o nečem neobičnom za ovaj grad pa je „pritisak“ na nas da „konačno vide „to““ rastao. „Marketing“ koncerta je sveden na net, kao i obično, a i na lični poziv. Lično nisam očekivao više od 30 ljudi. Kako sam se samo zajebo. Na kraju jazbina je bila puna i ne znam šta me je više iznenadilo: činjenica da je više ljudi došlo, ili činjenica da su ostali do kraja. Verovatno ovo drugo. Prijalo je to što su došli neki totalno novi ljudi, verovatno iz znatiželje. Bilo je i onih zalutalih (a i mi smo „zalutali“ u bajkersko hard en hevi leglo), ali i nekoliko novih milih lica. I tako se Jetijeva jazbina dovoljno popunila već oko 22.15.
Dosta ljudi je bilo u fazonu „aha u 10 je svirka, znači nećete početi pre 11“. „Pa počećemo kad dođu ljudi. Ako to bude u 10, onda u 10 ali sigurno nećemo previše kasniti“... I tako oko 22.20 lagano počinjemo. Meni se više smučilo da koncerti redovno kasne i svi nekoga (razmaženog) čekaju da se pojavi. Na kraju krajeva nije bilo fer prema ljudima koji su nas ispoštovali i došli na vreme. I dokle više sa takvim kompromisima? Kad smo kod kompromisa, „pa zašto u sred srede svirate?“ pitali su mnogi. Pa eto tako. Ko želi da dođe doći će kad god svirali. Nisu nas interesovali izgovori „radim sutra, idem u školu,...“. Ako neko nešto želi, nađe način, ako ne želi - nađe izgovor.
Samo dešavanje je nekako brzo prošlo, moj utisak a i utisak ljudi sa kojima smo kasnije razgovarali. Mada ako pogledamo, trajalo je skoro sat i po što je sasvim dovoljno. A i ne treba preterivati. A i sviramo za mesec dana od tog datuma ponovo u ovom gradu tako je ok... Eto prilike da se deo ponovi.
Šta se sve dešavalo... Nemojte me pitati. Ja sam za vreme nastupa u nekom magnovenju, stanju sužene svesti i mnogo toga mi promakne. Što i nije loše jer onaj faktor iznenađenja nakon koncerta je uvek pristutan... Sad, kada gledam slike vidim da je tu bilo svega planiranog, ali i onog neplaniranog a lepog što svakom koncertu daje posebnu draž... I tako, neke smo zgrozili, neke razočarali, neke iznenadili, neke zaprepastili, neke iznervirali i isprovocirali... Znači uspelo je...
Vidim, sad se oko tih naših koncerata (a bilo ih je 5 u godinu ipo dana u ovom gradu) muva neka stalna ekipa ljudi. Što je lepo. Izgleda se stvara neka publika za neki drugačiji izraz. Uvek ima i nekih novih lica...
Vama ostavljam da pogledate slike sa http://daily-hc.blogspot.com/2009/10/third-i-figurative-theatre-live-raport.html i pozivam vas da se vidimo u klubu Pravnog 27.11. pa sami donesite svoj sud o celom dešavanju...
Ok, neki će me optužiti za zloupotrebu službenog položaja pošto u svom zinu/blogu pišem o svom bendu. Iskreno, za to me baš i stiska a i nisam ni prvi ni poslednji koji to čini. I bez bojazni, neće ovo biti neki klasičan izveštaj, više nabacane objektvine činjenice. Da li je to bilo dobro ili ne, šta su drugi rekli,... pa pitajte ih...
O čemu se radi? FT i 3rd I generalno imaju iste članove, bar za neko živo izvođenje. Ta dva entiteta su neka vrsta sijamskih blizanaca. Nastup jednog je istovremeno i nastup drugog. I do marta meseca ove godine repertoari su odvajani u dva bloka. Usledila je promena tako da se sada svira „ukršteni“ repertoar. I skapirali smo da je to neki sasvim odgovarajući način, u isto vreme dovoljno dinamičan i dovoljno provokativan da proba da publici zadrži pažnju koliko treba. Sve ovo se poklapa sa,...hmm pa recimo nekom evolucijom FTa u performans akt. I prvi ovakav nastup se desio pomenutog marta meseca i naišao je na brojne komentare. Loši, dobri, pljuvanje, odobravanje, svi su oni bili pokazatelj da se radi o pravoj stvari.
Nakon pola godine došlo je vreme da se ovakav nastup ponovi. Koncept je postojao, ideja previše i tu je trebalo naći neki balans... Cela priča se od proslog koncerta pročula tako da je dosta ljudi iz okruženja čulo da se ovde radi o nečem neobičnom za ovaj grad pa je „pritisak“ na nas da „konačno vide „to““ rastao. „Marketing“ koncerta je sveden na net, kao i obično, a i na lični poziv. Lično nisam očekivao više od 30 ljudi. Kako sam se samo zajebo. Na kraju jazbina je bila puna i ne znam šta me je više iznenadilo: činjenica da je više ljudi došlo, ili činjenica da su ostali do kraja. Verovatno ovo drugo. Prijalo je to što su došli neki totalno novi ljudi, verovatno iz znatiželje. Bilo je i onih zalutalih (a i mi smo „zalutali“ u bajkersko hard en hevi leglo), ali i nekoliko novih milih lica. I tako se Jetijeva jazbina dovoljno popunila već oko 22.15.
Dosta ljudi je bilo u fazonu „aha u 10 je svirka, znači nećete početi pre 11“. „Pa počećemo kad dođu ljudi. Ako to bude u 10, onda u 10 ali sigurno nećemo previše kasniti“... I tako oko 22.20 lagano počinjemo. Meni se više smučilo da koncerti redovno kasne i svi nekoga (razmaženog) čekaju da se pojavi. Na kraju krajeva nije bilo fer prema ljudima koji su nas ispoštovali i došli na vreme. I dokle više sa takvim kompromisima? Kad smo kod kompromisa, „pa zašto u sred srede svirate?“ pitali su mnogi. Pa eto tako. Ko želi da dođe doći će kad god svirali. Nisu nas interesovali izgovori „radim sutra, idem u školu,...“. Ako neko nešto želi, nađe način, ako ne želi - nađe izgovor.
Samo dešavanje je nekako brzo prošlo, moj utisak a i utisak ljudi sa kojima smo kasnije razgovarali. Mada ako pogledamo, trajalo je skoro sat i po što je sasvim dovoljno. A i ne treba preterivati. A i sviramo za mesec dana od tog datuma ponovo u ovom gradu tako je ok... Eto prilike da se deo ponovi.
Šta se sve dešavalo... Nemojte me pitati. Ja sam za vreme nastupa u nekom magnovenju, stanju sužene svesti i mnogo toga mi promakne. Što i nije loše jer onaj faktor iznenađenja nakon koncerta je uvek pristutan... Sad, kada gledam slike vidim da je tu bilo svega planiranog, ali i onog neplaniranog a lepog što svakom koncertu daje posebnu draž... I tako, neke smo zgrozili, neke razočarali, neke iznenadili, neke zaprepastili, neke iznervirali i isprovocirali... Znači uspelo je...
Vidim, sad se oko tih naših koncerata (a bilo ih je 5 u godinu ipo dana u ovom gradu) muva neka stalna ekipa ljudi. Što je lepo. Izgleda se stvara neka publika za neki drugačiji izraz. Uvek ima i nekih novih lica...
Vama ostavljam da pogledate slike sa http://daily-hc.blogspot.com/2009/10/third-i-figurative-theatre-live-raport.html i pozivam vas da se vidimo u klubu Pravnog 27.11. pa sami donesite svoj sud o celom dešavanju...
Subscribe to:
Posts (Atom)